Industrijski Šibenik prije 84 godine: Pogledajte fascinantnu snimku proizvodnje aluminija u Lozovcu

Snimka je dio filmskog žurnala Giornale Luce C0265, nastalog u vrijeme Drugog svjetskog rata, dok je Šibenik bio pod talijanskom okupacijom. Sačuvana je u arhivu Istituto Luce Cinecittà, ustanove koja čuva veliko filmsko i fotografsko nasljeđe Italije, uključujući dokumentarne i propagandne filmove iz razdoblja fašizma.

Film započinje prizorima slapova Krke i bujne vegetacije uz rijeku, a zatim kamerom ulazi u svijet industrije koja se razvila zahvaljujući upravo energiji Krke.

Posebno su zanimljivi kadrovi iz unutrašnjosti tvornice. Najprije se vidi doprema boksita, njegovo istovaranje i usitnjavanje u mehaničkoj drobilici. Slijede prizori obrade rude i dobivanja glinice, bijelog praha koji se potom koristi u proizvodnji aluminija.

Kamera zatim prikazuje rad elektrolitičkih peći, nakon čega se rastaljeni aluminij izlijeva u kalupe. Radnici manjim pijucima oslobađaju ohlađene ingote i vade ih iz kalupa, a završni kadrovi prikazuju gotove aluminijske poluge složene izvan tvorničkih pogona. Na njima je vidljiva oznaka IVANAL, ime pod kojim je šibenska aluminijska industrija započela svoj razvoj.

Riječ je o rijetkom filmskom svjedočanstvu koje prikazuje gotovo cijeli proizvodni postupak, od sirovine do gotovog metala, ali i radne uvjete te tehnologiju kojom se u Lozovcu proizvodio aluminij prije više od osam desetljeća.

Od slapova Krke do prvog aluminija

Povijest tvornice Ivanal neraskidivo je povezana s rijekom Krkom i razvojem šibenske elektroindustrije. Tvornica je izgrađena na inicijativu industrijalca Ivana Rikarda Ivanovića, a radovi su započeli 1936. godine. Već 7. srpnja 1937. u Lozovcu su izliveni prvi blokovi aluminija, čime je Šibenik postao jedno od pionirskih središta aluminijske industrije u ovom dijelu Europe.

Za proizvodnju aluminija bile su potrebne velike količine električne energije, a upravo je blizina hidroelektrane Jaruga na Skradinskom buku bila jedan od glavnih razloga odabira Lozovca. Zbog potreba nove tvornice elektrana je temeljito rekonstruirana i ponovno puštena u pogon u svibnju 1937. godine.

Tvornica se nastavila širiti, pa je 1939. započela i proizvodnja glinice. Do 1940. njezini su proizvodni kapaciteti dosegnuli približno 3000 tona glinice i aluminija godišnje.

Snimljeno u vrijeme talijanske okupacije

Talijanski filmski žurnal objavio je prilog 23. srpnja 1942. godine, u vrijeme kada je aluminij bio važna sirovina za ratnu industriju. Istituto Luce tada je djelovao u sklopu propagandnog sustava fašističke Italije, a filmski žurnali korišteni su za prikazivanje vojnih, političkih i gospodarskih aktivnosti.

Zanimljivo je da je samo nekoliko mjeseci nakon objave snimke proizvodnja u Lozovcu bila ozbiljno pogođena ratnim diverzijama. Dana 31. listopada 1942. izvedena je diverzija na postrojenjima hidroelektrane Jaruga, čime je na nekoliko tjedana prekinuta opskrba energijom potrebnom za proizvodnju aluminija. Nakon novih oštećenja elektroenergetskih veza proizvodnja je tijekom 1943. obustavljena.

Poslije rata tvornica je obnovljena, a 1946. konfiscirana je od obitelji Ivanović i postala državno poduzeće pod nazivom Tvornica aluminija Lozovac. Godine 1964. spojena je s Tvornicom lakih metala u Ražinama, čime je nastavljen razvoj šibenske aluminijske industrije.

Danas nekadašnji tvornički kompleks u Lozovcu predstavlja ostatak industrijske prošlosti Šibenika. Zato snimka iz talijanskog arhiva ima posebnu povijesnu vrijednost. Na njoj su sačuvani prizori tvornice u punom pogonu, radnika za strojevima i proizvodnje metala koji je desetljećima obilježavao gospodarstvo šibenskog kraja.

_{Video: Archivio Storico Luce / Istituto Luce Cinecittà, Giornale Luce C0265, 23. srpnja 1942.}