Šibenski novinar Ivo Jakovljević, s dugogodišnjem stažem u Novom listu, ustupio nam je 'Veliki rječnik šibenskih riči' koje je godinama skupljao kako ne bi otišle u zaborav, a sadrži preko 2700 riječi i fraza.
Prvi put u šibenskoj povisti jedan je naš čovik metnija poveći dija naških riči, šta su se u Šibeniku naveliko duperavale do prija malo vrimena (dok nije sve ošlo apjonbo) na internet, u Šibenski brevijar i u ovi digitalni libar, šta se more priko stikova davati iz ruke u ruku oli kopirati nemilice. Sad do tih svetih riči svako naše čejade more dopriti, a da se njanci ne digne iz posteje, i skroz mukti, piše u uvodu Jakovljević.
O šibenskim riječima kroz povijest kazao je 'Šibenski govor oli dijalekat, svoje simenje vuču i od nepismenih Ilira, i od starih Grka i Rimjana, i od svojih Vlaja i Morlaka ka i od Ugara, pa sve to višje i od Venecije, Turaka, Napolejona, Austrije i - u najnovije vrime - od pripametne Amerike, ma sve su one tolko prokuvane, da ih više niko furešti ne more pripoznati, jerbo su samo naške, šibenske.
Petun – beton
Peverun – papričica, juta
Picati - ne biti u skuli, bružati skulu, pobići sa nastave, pa dobiti neopravdano i ići kući
plačući
Picigamorte – grobar (daje na smrt); ma, zato je svaki od njih zna poslin dobro potegniti
Picigati – draškati, peckati, imati jači vonj (npr. pravo uje u grlu)
Pićona – trbušasta caklena oli metalna čaša od kvarta s ručicon, za bevandu
Pig – misto koje u dičjoj igri skrivanja triba dotakniti, pa vikniti: „Moj spas za me!“
Pijaca - od tal. piazza, trg i tržnica; u Veneciji je piazza samo Trg svetog Marka, a sve ostalo
su poljane (campi i campielli); mi rečemo pijaca i za pazar; najpopularnija pijaca u staroj
jezgri sve do kraja 20. stolića bila je Mala loža, kraj crkve svetog Ivana
Pikaj – fjokić, sa stražnje strane kolara, za obisiti jaketu
