Otišla 'Republika Bono': Najstariji šibenski kafić promijenio vlasnika, nestala posebna gradska 'enklava'

Najstariji šibenski kafić Bono u staroj jezgri grada promijenio je vlasnika. Time je, barem u dosadašnjem obliku, završila priča o maloj šibenskoj "državi“ sa zastavom, grbom, himnom, ustavom, premijerom i ministrima.

Od trgovaca i novinara do kultne gradske ekipe

U prvim godinama u kafić su uglavnom dolazili trgovci iz okolnih dućana, dok je tijekom osamdesetih postao jutarnje okupljalište šibenskih novinara, pogotovo iz obližnjeg Informativnog centra gdje su bili Šibenski list i Radio Šibenik. 1989. preuzeo ga je Damir Žaja i dao mu ime Bono, po Bonu Voxu, frontmenu U2.

Pod Žajinim vodstvom Bono je s vremenom prerastao okvire običnog gradskog kafića. Za njegovim stolovima susretali su se novinari, glazbenici, umjetnici, sportaši, gospodarstvenici, gradski oriđinali i fetivi Šibenčani, ali i brojni gosti koji su prolazili gradom.

Država na 26 kvadrata

Jedne noći u veljači 2012. gosti su, uz dozu šibenske zajebancije, proglasili Narodnu Republiku Bono. Šala se brzo pretvorila u prepoznatljiv identitet lokala: Republika je dobila ustav, zastavu, grb i himnu, kao i cijelu vladu.

Njezin teritorij obuhvaćao je šank, prostor za konzumaciju i WC, dok se štekat, kako se govorilo, nalazio na teritoriju susjedne i prijateljske Republike Hrvatske. Branko Viljac Gaža bio je premijer, a Damir Žaja ministar turizma.

U bonskoj vladi Vojislav Marković obnašao je dužnost ministra zdravlja, Emir Imamović Pirke bio je ministar nacionalnih manjina, Jerko Acalin vodio je obrazovanje, a Rudolf Vučić kulturu i "parakulturu bez sporta“. Republika je imala i ministra unutarnjih poslova te vlastitu obavještajnu mrežu, u kojoj je konobar Domagoj predstavljen kao špijun zadužen za osluškivanje šanka.

Himna Republike Bono bila je "Odiseja“, veliki hit Lea Martina iz 1973. godine. Kada je doznao za tu priču, šansonjer je 2015. godine stigao na Dalmatinsku šansonu i „Odiseju“ izveo na Trgu Republike Hrvatske.

Arsenov resor straha

Najpoznatiji član bonske vlade bio je Arsen Dedić, šibenski kantautor koji je dobio titulu ministra straha, prema svom albumu Ministarstvo straha. Nakon njegove smrti 2015. upravo se u Bonu okupljala ekipa koja ga je poznavala i voljela.

Viljac je tada objašnjavao da je Bono nastao iz energije ljudi koji su ondje dolazili i razgovarali o filmu, povijesti, glazbi i politici. Upravo su gosti, a ne samo prostor, stvarali ono po čemu je lokal ostao upamćen.

Među poznatim licima Narodne Republike Bono bio je i pokojni šibenski odvjetnik i stečajni upravitelj Ivan Rude, koji je 2014. krenuo čak i u utrku za predsjednika "susjedne“ Republike Hrvatske.

Mjesto koje je živjelo cijelu godinu

U Bonu nije trebao poseban program da bi se nešto događalo. Uz jutarnju kavu komentirali su se gradska politika, sport, kultura i svakodnevica, a stalni su gosti s vremenom postali toliko prepoznatljivi da ih je Žaja nazivao dijelom inventara.

Žaja je s okolnim ugostiteljima organizirao koncerte i sudjelovao u akcijama pomoći kolegama, a Bono je radio i izvan turističke sezone, kada bi kalete i trgovi stare gradske jezgre ostajali gotovo prazni.

Širenje na Marendu

Priča je novi nastavak dobila 2022. godine, kada je Žaja preuzeo kultnu šibensku Marendu. Ekipa iz Bona tada je zaključila da se Republika proširila: s početnih 26, barem u šali, na 52 četvorna metra.

Novi vlasnik ima pravo graditi vlastitu ugostiteljsku priču, ali za brojne Šibenčane nestanak bonskih državnih obilježja znači i kraj jednog posebnog poglavlja. Bono je bio kafić, dnevni boravak, redakcija i parlament u malom, mjesto koje je na samo 26 kvadrata okupilo daleko više prijatelja nego što je u njega ikad moglo stati.

Bono sada okreće novu stranicu svoje duge povijesti. Novom vlasniku želimo puno uspjeha i sreće u nastavku priče jednog od najpoznatijih šibenskih kafića, uz nadu da će i u novom ruhu ostati mjesto susreta, druženja i dobrog šibenskog duha.

Pogledajte galeriju fotografija bogate povijesti Republike Bono.