Pet kilometara od Drniša skriva se kršćansko svetište staro 1600 godina: Pronađene krstionica, freske i grobnice

Crkvina se nalazi približno pet kilometara sjeverozapadno od Drniša, uz cestu Oklaj – Miljevci. Najstariji dijelovi kompleksa potječu s kraja 4. ili početka 5. stoljeća, iz vremena kada se kršćanstvo postupno širilo dalmatinskim zaleđem.

O njegovoj važnosti svjedoči činjenica da se ne radi o ostacima samo jedne crkve, nego o čitavom nizu povezanih građevina koje su tijekom stoljeća mijenjale namjenu i proširivale se.

Prve ostatke zabilježio fra Lujo Marun još 1910. godine

Na lokalitet je još početkom prošlog stoljeća upozorio poznati arheolog fra Lujo Marun, koji ga je osobno obišao 21. rujna 1910. godine.

U svojim bilješkama opisao je ostatke zidova prekrivene građevinskim materijalom te zaključio da bi ih trebalo istražiti. Kasnije je i fra Karlo Kosor pisao o tragovima manje crkve za koju je pretpostavljao da potječe iz starohrvatskog razdoblja.

Ipak, tek su krajem devedesetih godina počela sustavna arheološka istraživanja. Nakon preliminarnih obilazaka 1997. i 1998., arheolozi Gradskog muzeja Drniš pod vodstvom Joška Zaninovića započeli su iskopavanja u travnju 1999. godine. Radovi su trajali do 2002., a istraženo je oko 900 četvornih metara prostora.

Pokazalo se da je sakralni kompleks izgrađen uz stariju antičku građevinu, najvjerojatnije rimsko seosko gospodarstvo, odnosno vilu rustiku.

Najstariji dio nalazišta bio je manji molitveni prostor, oratorij, koji je kasnije uklopljen u veću crkvu. Dogradnja je, prema arheološkim pokazateljima, provedena tijekom 6. stoljeća, vjerojatno nakon uspostavljanja bizantske vlasti u Dalmaciji 537. godine.

Krstionica s bazenom u obliku križa

Među najzanimljivijim otkrićima posebno se izdvaja krstionica.

U njezinu središtu pronađen je zidani krsni zdenac križnog oblika, s kružnim središnjim dijelom. Bio je djelomično ukopan u pod i prekriven posebnim slojem vodonepropusne žbuke.

Arheolozi su utvrdili i da su unutrašnji zidovi te strop krstionice bili oslikani. Sačuvani ulomci fresaka otkrivaju geometrijske i biljne motive izvedene crvenom, plavom, žutom i crnom bojom.

Oslikan je bio i prostor nekadašnjeg oratorija, koji je kasnije dobio funkciju pomoćne crkvene prostorije.

To pokazuje da se, unatoč skromnim dimenzijama i položaju u ruralnom dijelu Dalmacije, prilikom uređenja crkve vodilo računa i o njezinu unutrašnjem izgledu.

Pronađeno šest grobnica, među nalazima i rimski novac

Posebno vrijedan dio kompleksa čine grobnice smještene unutar crkvenih prostorija.

Tijekom istraživanja pronađeno ih je šest, a neke su imale više odvojenih komora za pokapanje pokojnika. Bile su zidane, ožbukane i prekrivene masivnim kamenim pločama.

U jednoj od grobnica, smještenoj u prostoru crkvenog svetišta, pronađeni su ostaci triju pokojnika. Arheolog Joško Zaninović pretpostavlja da su ondje mogle biti pokopane osobe zaslužne za izgradnju crkve ili pripadnici tadašnjeg lokalnog uglednog sloja.

Među nalazima posebno se izdvaja rimski novac cara Klaudija II. Gotskog iz 3. stoljeća, pronađen kao grobni prilog.

Otkriveni su i ulomci staklenih svjetiljki, amfora, keramičkih posuda, kamenog crkvenog namještaja te željezno ralo drvenog pluga, pronađeno na dnu cisterne.

Takvi predmeti pružaju uvid u svakodnevni život zajednice koja je na ovom prostoru živjela prije više od tisuću i pol godina.

Što se dogodilo sa svetištem?

Jedno od pitanja koje se nameće jest zašto je tako razvijen sakralni kompleks prestao postojati.

Hrvatska enciklopedija navodi da je crkva vjerojatno uništena u požaru sredinom 6. stoljeća. Međutim, arheološka istraživanja pokazuju da je kompleks tijekom istog stoljeća bio dograđivan, pa točne okolnosti njegova napuštanja nisu do kraja razjašnjene.

Zanimljivo je da su u blizini nalazišta pronađeni i tragovi drugih povijesnih razdoblja. Oko 300 metara južnije nalazi se prapovijesna Čupića gradina, dok je u obližnjem zaselku Brakusi evidentirana srednjovjekovna nekropola.

Prostor Trbounja tako čuva tragove ljudskog života iz više različitih povijesnih razdoblja, od prapovijesti do srednjeg vijeka.

Zanimljiv detalj iz novije povijesti jest da je uz samo nalazište nekada prolazila industrijska željeznička pruga koja je povezivala Drniš s rudnicima ugljena u Velušiću i boksita u Trbounju. Na rubu lokaliteta nalazila se i dizalica za utovar boksita, a arheolozi smatraju mogućim da je njezina gradnja oštetila dio starijih ostataka.

Zaštićeno kulturno dobro

Arheološko nalazište Crkvina danas je upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske pod oznakom Z-2831.

Njegova vrijednost potvrđena je i u Strategiji zelene urbane obnove Grada Drniša za razdoblje od 2025. do 2030. godine, u kojoj se ističe važnost nalazišta za razumijevanje ranokršćanske arhitekture i povijesti drniškog područja.

Iako se o ranokršćanskoj baštini Dalmacije najčešće govori kroz poznate lokalitete u Saloni, na Srimi ili u Ivinju, Crkvina u Trbounju pokazuje da su razvijena kršćanska svetišta postojala i duboko u dalmatinskom zaleđu.

Šest grobnica, krstionica ukrašena freskama i ostaci građevina koje su se širile tijekom nekoliko stoljeća danas su svjedočanstvo zajednice čije ime i točan položaj naselja još nisu poznati.