Potonuli misteriozni grad ispod Prukljanskog jezera: Legenda o Gavanovim dvorima kod Rasline

Priča o oholom bogatašu i njegovoj ženi, koji su zbog svoje okrutnosti kažnjeni potapanjem dvorca, veže se uz brojne prirodne fenomene – od Crvenog i Plavog jezera kod Imotskog, Plitvičkih jezera, pa sve do Balantinova jezera u Mađarskoj te Boračkog jezera i Hutova blata u Bosni i Hercegovini.

No, šibenska verzija, ona s Prukljanskog jezera kod Rasline, nosi posebnu težinu i lokalni karakter.

Kako je moguće da ista legenda živi na tolikim udaljenim mjestima? Jesu li Gavanovi dvori nekoć bili stvarni grad – izgubljen u vremenu i preimenovan – ili je riječ o pučkoj priči koja je s vremenom poprimila različite lokalne oblike?

Stručnjaci smatraju da su Gavanovi dvori zapravo mitološki odraz biblijske priče o Sodomi i Gomori – gradovima koji su uništeni zbog opačina svojih stanovnika.

U pučkoj predaji, motiv potonuća grada često služi kao objašnjenje prirodne katastrofe, potresa ili stvaranja jezera. Na taj način, legenda je stoljećima tumačila neobične geološke i arheološke pojave koje su ljudi uočavali u svojoj okolini.

U slučaju Prukljanskog jezera, predaja se prirodno stopila s ostacima stvarnih antičkih zidina i otočića koji i danas svjedoče o bogatoj prošlosti šibenskog kraja.

Područje na kojem rijeka Krka utječe u Prukljansko jezero stoljećima je naseljeno. Ondje se nalaze ostaci zidina poznatih kao Peluća, Stipanac i upravo – Gavanovi dvori.

Peluća je mali poluotok gdje su, prema narodnom kazivanju, pronađeni brojni rimski ulomci – opeke, mramor, komadi olovnih cijevi i nakita. Zidovi koji vode prema otočiću sv. Stipana upućuju da je to područje u antičko doba bilo gusto naseljeno.

Na otočiću Stipanac nalaze se ostaci crkvice sv. Stipana, sagrađene od lijepo obrađenog kamena. Nažalost, dio građevine gotovo je uništen tijekom Domovinskog rata, kada je protupožarni zrakoplov prilikom gašenja požara nenamjerno ispustio teret vode iznad otočića.

U sjevernom dijelu Prukljanskog jezera, kod Bilica, za vrijeme oseke može se vidjeti kameni put na dnu jezera koji je, prema legendi, nekada spajao Stipanac s kopnom.

Narod vjeruje da otok nekada uopće nije bio otok – nego upravo središte Gavanovih dvora.

Predaja kazuje kako su Gavan i njegova žena Gavanica na Uskrs ponizili prosjaka, gurajući mu kruh nogom ispod stola, ne znajući da je riječ o anđelu preobučenom u siromaha.

Zbog njihova grijeha, tlo se otvorilo, a voda je progutala dvorove i njihove gospodare. Jedino je njihovo dijete preživjelo, zahvaljujući milosrdnoj djevojci koja ga je pokušala spasiti. No, dok je bježala pred nadolazećom vodom, dijete joj je ispalo iz ruku kod mjesta Guduča, gdje se, prema legendi, otvorilo novo jezero i progutalo dijete.

Pastir koji je svjedočio tragediji rekao joj je:

'Nema više tiranina Gavana. Njegovo će se dijete vratiti kad čovjek postane dobar.

Pođimo zajedno i sagradimo novi grad kojim više neće vladati tirani.'

Stanovnici Rasline i Bilica i danas otočić Stipanac zovu Gavanovim dvorima. Za njih to nije samo priča, već sjećanje na vrijeme kada su mit, vjera i svakodnevni život bili isprepleteni.

Pogled s obale Prukljanskog jezera, posebno u suton, doista ostavlja dojam da ispod mirne površine nešto diše – možda samo kamenje antičkih zidina, a možda i davno potonuli grad koji čeka da se ponovno uzdigne kada 'čovjek postane dobar'.