Prezimenske slike Vodica, Srime, Prvića i zaleđa: Od Cukrova i Ivasa do Roce i Šprljana

Danas iz „Velikog prezimenika Šibensko-kninske županije“ prenosimo sažeti prikaz brojnijih prezimena iz Vodica i vodičkog šireg područja, jednog od pet gradova u županiji. Prikaz svih vodičkih prezimena nalazi se u knjizi. Uz grad Vodice, na vodičkom širem području su i Čista Mala, Čista Velika, Gaćelezi, Grabovci, Prvić Luka, Prvić Šepurine i Srima.

KOMENTAR: Prezimenski sastav Grada Vodica i njegovih sedam naselja u dinamičnom razdoblju od 1948. do 2021. se uglavnom održao, uz značajnija preslagivanja na ljestvici deset najbrojnijih prezimena. I vodičko je šire područje, u svom zaleđu, osobito na području Čiste Velike, Čiste Male i Gaćeleza, od 1991. do 1995., od agresije pobunjenih Srba i Miloševićeve JNA do oslobodilačke akcije Oluja, pretrpjelo značajna preseljavanja i iseljavanja stanovništva, što se u 21. stoljeću očitovalo kroz značajno smanjivanje ukupnog broja stanovnika u vodičkom zaleđu, te u smanjivanju udjela Srba na samo 2,35 posto. Istodobno su tri od brojnijih sedam vodičkih prezimena zabilježila velik pad broja nositelja tih prezimena: Čičini sa 103 u 1948. na 22 osobe u 2021., Juričevi sa 267 na 96 osoba i Sladoljevi sa 139 na 75 osoba. U istom razdoblju Ivasi i Roce su iskazali visoku brojčanu stabilnost, dok su Španje i Šprljani doživjeli visok rast. Među prezimenima iz vodičkog zaleđa najbrojnija su ostala prezimena Pešić, Storić i Tabula, a s prvićkom granom među najbrojnijima je ostalo prezime Cukrov.

Brojnija prezimena po naseljima na širem vodičkom području u 2021.

Čista Mala: Lalić, Popović

Čista Velika: Bakmaz, Biluš, Perković, Pešić, Storić, Škarić, Šunjerga

Gaćeleze: Bilać, Erceg, Ergić, Ševerdija, Šoda, Tabula, Zekonjić

Grabovci: Brusan, Ivanković, Kendeš

Prvić Luka: Bumbak, Lučev, Rodin, Zanze

Prvić Šepurine: Antić, Cukrov, Franić, Grbelja, Grubelić, Kursar, Vlahov

Srima: Cukrov, Grubelić, Kursar, Matić, Mačukat, Mijat, Skroza, Storić, Vlahov

Vodice – Grad za turizam i doseljavanje

Vodice iz 21. stoljeća su grad masovnog turizma, te u tom okviru izložene i nepredvidivim demografskim, prezimenskim i identitetskim promjenama. Još sredinom 1960-ih Vodice su bile siromašno ribarsko i težačko mjesto (bez kvalitetne vodovodne mreže i asfaltiranih prometnica), gotovo bez turista, da bi se pod vizionarskim vodstvom Ante Roce, glavnog direktora Hotelsko-trgovačkog poduzeća Vodičanka, u kratkom roku, već od 1970-ih (osobito nakon izgradnje hotela Punta i Olympia), preobražavale u turističku meku, pa od 1984. i u jednu od najvećih nautičarskih luka na Jadranu. Nakon 1995. uslijedila je i masovna prodaja privatnih, vodičkih nekretnina (obližnjih pašnjaka i vinograda, koji su se pretvarali u građevinske terene), pa se među vlasnicima privatnih apartmana pojavilo više stotina vlasnika, s prebivalištima izvan Vodica, a dijelom i izvan Hrvatske. Nagli uspon turističke ponude spriječio je značajnije iseljavanje Vodičana, pa je broj stalnih stanovnika od 2001. do 2021. (za razliku od Šibenika, Drniša, Knina i Skradina) čak povećan, sa 6116 na 6629. No, na cijelom, širem području Grada Vodica sa sedam naselja, broj stanovnika se smanjio sa 8875 u 2011. na 8704 u 2021. (zbog pražnjenja zaleđa).

PRVI SPOMEN VODICA u povijesnim dokumentima je iz 1402. godine, ali su u blizini Vodica arheološki ostaci liburnijskoga antičkog grada Arausone (na Velikoj Mrdakovici). Pred naletima Osmanlija u 15. i 16. stoljeću stanovnici iz zaleđa doseljavaju u Vodice.

NAJSTARIJA VODIČKA PREZIMENA (prema zapisima Krste Stošića, koji nisu ni potpuni, niti u manjem dijelu prezimena sa pouzdanim godinama, ali su nezaobilazan orijentir za dalja istraživanja): Slovanić (1465.), Cikulović (1467.), Vlatković (1479.), Čogelj (1520.), Lasanović (1566.), Šprljanov (1650.), Mazalinov, Juričev, Čičin, Crljenkov, Vidović, Ćorić i Marinović (1664.), Turčinov, Sladoljev, Latinov, Fržopov, Birin, Grgurev, Radin, Lukin, Strikamanov, Bastić, Kursar, Marin, Franin, Ševerdija, Markoč, Šain, Čupin, Španja, Kranjac, Milin, Matešin i Carrara (od 1729. do 1735.). Zatim su stigli i Mačukati (iz Splita, gdje su došli iz Bosne). Uoči Drugog svjetskog rata najbrojnija su sljedeća prezimena: Ćorić, Čičin Šain, Juričev, Roca, Alfirev, Mačukat, Sladoljev, Udovičić, Dunatov, Fržop, Skočić, Latin, Crljenak, Bikić, Ivas, Lasan, Srdarev, Storić, Grgurev i Bastić.

KOMENTAR: Iako se broj stanovnika od 2011. do 2021. blago smanjio i na širem području Grada Vodice, i u samim Vodicama, kao i u Čistoj Maloj, Čistoj Velikoj i u Gaćelezima te u Prvić Luci, značajno se povećao broj stanovnika u Prvić Šepurinama i na Srimi (u koju su svoja prebivališta prebacili deseci stanovnika iz Šibenika i šibenskog zaleđa).

NASELJE SRIMA

Srima od Antike do 2021. godine

Prve su nastambe na Srimi podizane još u antičko doba, a prve kvalitetnije kuće za rimske vlasti nad Dalmacijom. No, malo je ostalo od tih gradina: najsačuvanija je starokršćanska bazilika u Prižbi (iz 6. stoljeća). Podaci i izvori o naseljenosti Srime nisu pouzdani: Krsto Stošić navodi da je još 1298. (kad je osnovana Šibenska biskupija), na Srimi stanovao 371 stanovnik u 51 kući, ali ne opisuje pobliže jesu li svi tadašnji Srimljani u njima stanovali kroz cijelu godinu, ili većina njih – uglavnom, kao kmetovi – ovisno o vremenskim prilikama i sezonskim poslovima (budući da su mnoga srimska polja i vinogradi bili u posjedu šibenskih plemića). Te su podatke, kao pretjerane i netočne, kasnije osporavali i etnografi i povjesničari. Za turskih prodora do mora, već od 1432. pa sve do kraja Kandijskog rata i kuge u Šibeniku iz 1649., mnogi su stanovnici sa Srime preseljavali na otok Prvić, u Šepurine (a neki i na Zlarin – Hadumi), da bi se potkraj 17. stoljeća mnogi njihovi potomci vraćali na Srimu. Prema najstarijim procjenama Državnog zavoda za statistiku (izvedenima iz dostupnih matičnih knjiga), na Srimi je tek 1880. ponovno bio samo 51 stalni stanovnik. No, već ih je 1910. bilo 199, a 1931. čak 282. Novi pad naseljenosti uzrokovao je Drugi svjetski rat, kao i poslijeratno preseljavanje dijela stanovnika sa Srime u Šibenik, pa ih je na Srimi u 1961. bilo samo 160. Novi uspon naseljenosti počinje s razvojem turizma na širem vodičkom području, pa i na Srimi, gdje u prvom valu preseljava više desetaka Šibenčana. Tako prema popisu stanovništva iz 1991. na Srimi stanuje 331 osoba. Taj se trend još intenzivnije nastavio nakon Domovinskog rata, kad mnoge nekretnine na Srimi kupuju vlasnici izvan Srime i Šibenika, pa čak i izvan Hrvatske. Većina novogradnji nakon 1996. i na Srimi su apartmani, ali je ukupan broj stanovnika 2001. povećan na njih 599, a nakon 2011. na gotovo 800!

Među najstarijim Srimljanima i prvi Jakovljevići

Prema Krsti Stošiću i njegovim uvidima u najstarije matične knjige Šibenske biskupije, najstarija srimska prezimena su Benković (1386. godine), Božiković (1415.), Pribatović (1418.), Brakoslavić (1421.), Drašković (1433.), Parmanović (1440.), Dragojić (1447.), Diklić (1448.) i Jakovljević (1449.). Taj najstariji, u povijesti šibenskih prezimena, zapisani Jakovljević, zvao se Martin. Većina ostalih starih Srimljana i njihovih prezimena raspršila su se ili nestala, što za turskih udara, što za strašne kuge iz 1649-e (koja je u Šibeniku i njegovoj najbližoj okolici, od ukupno 12.000 tadašnjih stanovnika i izbjeglica iz „turskih krajeva“, pomorila njih gotovo 10.500!). Tako je prezimenska baština Srime spašena u Prvić Šepurinama, i iz te loze ponovno procvjetala na Srimi, od kraja 17. do početka 21. stoljeća.

Najnoviji Srimljani – vlasnici apartmana i doseljenici od 1996. do 2021. godine

Na Srimi su i u 2021. najbrojnija stara, domicilna prezimena – od Antića, Antulova, Cukrova, Grubelića i Kursara, do Mijata, Paškova, Skroza, Storića i Vlahova. Ali, u ukupnom broju stalnih stanovnika, prema popisu iz 2021. godine, prevladavaju doseljenici iz Šibenika, zaleđa, Zagreba i izvan Hrvatske, te vlasnici apartmana, koji su ih gradili na zemljištima starih Srimljana. Tako, s pojedinačno malim brojem članova, u 2021. stoji niz novih srimskih prezimena: Arambašić, Baljkas, Banić, Baus, Belamarić, Bradvica, Brkić, Bujas, Burazer, Čelomerović, Ćevid, Dulibić, Đuzel, Gojčeta, Gverić, Jozanović, Kojadin, Ljubičić, Matanović, Pulitika, Samardžić, Savić, Szinyakovics, Štefanić, Taraba, Tokić, Vazo, Wagenknecht, Žeravica i brojni novi još.

NASELJA NA OTOKU PRVIĆU

Prvić (Luka i Šepurine) – Prvi vikendaši i starosjedioci

Crni datum u povijesti Prvića bio je 1. prosinca 1884., kad je u požaru potpuno izgorio samostan uz crkvu svete Marije od Milosti, a s njim i mnogi spisi na glagoljici, kao i župne matične knjige rođenih, vjenčanih i umrlih. No, šibenski je historičar Krsto Stošić iz dostupnih mu drugih povijesnih izvora uspio rekonstruirati veći dio prezimenske baštine tog otoka, te ih u sažetku objavio u svojem velikom djelu „Sela šibenskog kotara“ (koje je i danas važan orijentir u istraživanju šibenske demografije i sveukupne povijesti, unatoč nekim, naknadno otkrivenim, faktografskim i metodološkim nesavršenostima). Prema njegovim podacima, prije kuge iz 1649., u Prvić Luci je 1603. bilo 16 „dimova“ (kuća) i 1256 čeljadi, dok podatke o naseljenosti u Prvić Šepurinama ne navodi. Godine 1828. u Luci je stanovalo 1256 Prvićana u 202 kuće, a u Šepurinama njih 567. Na kraju Prvog svjetskog rata ukupno je na otoku živjelo 3200 Prvićana ili gotovo deset puta više nego danas! Uoči Drugog svjetskog rata Prvić je bio najgušće naseljen jadranski otok (mjereno brojem stanovnika po metru četvornom prostora), a to je danas samo od 10. srpnja do 25. kolovoza, tijekom pune turističke sezone, budući da – unatoč kroničnoj depopulaciji i iseljavanju – Prvić danas ima sedam puta više kuća nego u godinama svoje najviše napučenosti (početkom 20. stoljeća i uoči Drugog svjetskog rata). Tako se na dijaboličan način Prvić vraća svojim počecima, kada je još u 15., 16. i na početku 17. stoljeća bio vikendaški otok za šibensko plemstvo (kao i Zlarin), i za njihove faturete u poljoprivredi, ribarstvu, stočarstvu i zabavi. U Luci i u Šepurinama svoje su ljetnikovce, maslinike, vinograde, stoku i tuto-rešto imale plemićke obitelji Vrančić, Draganić, Divnić, Šižgorić, Dobrović, Fondra, Rokić, Tavelić i još njih desetak manje moćnih, ali je nakon kuge, koja je 1649. pomorila 90 posto šibenskih plemićkih familija, većina tih nekretnina još dugo poslije bila zapuštena.

Prezimenske promjene u Luci i u Šepurinama

Prvi veći val doseljavanja na Prvić bio je baš za Kandijskog rata, uoči kuge, kad su i neke obitelji šibenskih pučana preselile u Luku, i tamo ostale. Početkom 20. stoljeća u Luci po brojnosti slijede ova prezimena: Lučev (42), Rodin (28), Ćaće (24), Livić (21), Stupin (14), Škalabrin (14), Gradiška (10), Šantić (10), Lakoš (8), Parun (8), Zanze (8), Vladić (7), Zafranović (7), Štampalija (4), Jurlin (4), Barin (4) i Jareb (4). Prema Krsti Stošiću, neka od tih prezimena su nastala od nadimaka, pa su tako Skroze nastali od Raljenovića, Škalabrini od Vladića, Štampalije od Rodina, Bumbaci od Zlatovića i Stupini od Livića. Do 1828. u Luci je bilo više stanovnika nego u Šepurinama, a kasnije je bilo obratno, pa tako – prema popisu iz 2011. – u Luci ima 164, a u Šepurinama 239 stanovnika. U Šepurinama su najstarija sljedeća prezimena: Vlahovi, Mijati, Cukrovi, Antulovi, Šantići, Škorići reč. Paruni, Antići, Grubelići, Kursari, Mišurci, Miši, Paškovi, Skroze i Fantulini. Prema popisu stanovništva iz 1948., u Prvić Luci najbrojnije je bilo prezime Lučev, sa 85 članova u 32 obitelji. Još ih je bilo u Šibeniku – 24 (7) i u Zagrebu 17 (7). Zatim su, prema brojnosti, slijedila prezimena Rodin 73 (24), Zanze 34 (10), te Stupin 32 (10). U Šepurinama je 1948. najbrojnije bilo prezime Vlahov – 204 (51), zatim Grubelić – 119 (30), Cukrov – 117 (28) i Kursar – 108 (22). Prema Hrvatskom prezimeniku, koji su 2008. objavili onomastičar Petar Šimunović i Franjo Maletić, na temelju popisa iz 2001., u Prvić Luci najbrojnije je bilo prezime Lučev, sa 21 članom u 11 obitelji, zatim Rodin 19 (9), pa Stupin 15 (7), Zanze 13 (6), Gradiška 11 (3), Bumbak 9 (2), Škalabrin 8 (4), Jurlin 7 (3) i Šantić 4 (3). U Šepurinama je najbrojnije bilo prezime Cukrov 41 (13), zatim Vlahov 33 (13), Antić 25 (13), Grubelić 24 (14), Kursar 20 (10), Skroza 14 (7), Grbelja 12 (5), Ukić 12 (5) i Mijat 8 (3). Ostali su bili: Antulov 7 (5), Mišurac 5 (4), Lučev 4 (2), Paškov 4 (2) i Draganich 1 (1).