Imaš vijest?
Imaš informaciju iz prve ruke, fotografiju, video, dobru ideju ili te nešto muči?
PODIJELI S NAMA!
U srcu šibenskog arhipelaga leži otok Kakan – tih, bez asfalta, bez gužvi, gotovo bez ljudi.
Danas ga pohode tek nautičari u potrazi za mirom i ribari koji poznaju svaku njegovu uvalu. A nekad, prije pola stoljeća, upravo je ovdje trebao niknuti „Sedmi kontinent“ – utopijski projekt koji je Šibenik trebao upisati na kartu svijeta.
Krajem 1960-ih, dok je svijet još osjećao posljedice ratova i novih ideoloških podjela, u tadašnjoj Jugoslaviji rodila se hrabra ideja: stvoriti mjesto gdje će djeca iz svih zemalja svijeta moći zajedno učiti, igrati se i stvarati – bez granica, bez predrasuda, bez politike.
Šibenik, tada grad snažnog kulturnog zamaha i centar međunarodnog dječjeg festivala prepoznat je kao idealan domaćin. Njegov arhipelag nudio je savršenu kulisu – otok Kakan, divlji i netaknuti komadić Dalmacije, izabran je za srce projekta. Planovi su uključivali gradnju dječjeg naselja, kulturnog centra, međunarodnog kampa i ljetne škole umjetnosti.
U priču se uključila i legendarna Josephine Baker, svjetski poznata pjevačica, glumica i borac za ljudska prava. Nakon što je posvojila dvanaestero djece različitih rasa i vjera – svoj „dugački narod“ – ideju „Sedmog kontinenta“ vidjela je kao prirodni nastavak svog životnog poslanja.
Prema svjedočanstvima, Baker je posjetila Kakan i obećala podršku projektu, planirajući da upravo tu nastane međunarodno utočište djece, „kontinent ljubavi i razumijevanja“. U to vrijeme o ideji se govorilo i na svjetskoj razini – spominjali su je i predstavnici UNICEF-a.
Film „Sedmi kontinent“ redatelja Dušana Vukotića iz 1966. godine alegorijska je priča o skupini djece iz cijelog svijeta koja napuštaju svijet odraslih, razoren ratovima i pohlepom, kako bi na novootkrivenom kontinentu stvorila pravedno društvo mira i jednakosti. Upravo je ta ideja nadahnula kasniji stvarni projekt na otoku Kaknu kod Šibenika, gdje se planiralo osnovati međunarodno dječje naselje pod istim imenom – „Sedmi kontinent“ – kao prostor suradnje, odgoja i razumijevanja među narodima, no taj je vizionarski plan, poput filmske utopije, ostao neostvaren.
Projekt koji nikada nije zaživio
No, vizija je ubrzo zapela između birokratskih zavrzlama i političkih promjena. Sredstva su se osipala, investitori su odustajali, a entuzijazam je polako gasnuo. „Sedmi kontinent“ ostao je samo crtež u arhivima, nekoliko novinskih naslova i priča koje i danas žive u Šibeniku.
U stvarnosti, Kakan nikada nije doživio gradnju. Danas je gotovo netaknut, s tek nekoliko kućica i vezova za brodove. Nema struje, nema cesta, a tišina i mir njegovih uvala podsjećaju na to koliko je blizu bio san koji se nikada nije ostvario.
Za Šibenik, priča o Sedmom kontinentu ima gotovo mitsku dimenziju. Ona govori o vremenu kada su ljudi vjerovali da i s jednog malog otoka mogu promijeniti svijet. U njoj se ogledaju ambicije jedne države koja je željela biti most između Istoka i Zapada, ali i naivnost epohe koja je vjerovala da će utopije preživjeti politiku.
Danas, dok turisti na Kakan dolaze zbog tišine i netaknute prirode, malo tko zna da su se na tom istom mjestu nekoć rađale velike ideje – o miru, jednakosti i zajedništvu.
„Sedmi kontinent“ nije postao stvarnost, ali je ostao simbol: podsjetnik da su i neostvareni snovi dio našeg identiteta. Jer ponekad su baš oni najvrijedniji – oni koji nas potiču da i dalje zamišljamo bolji svijet.