Imaš vijest?
Imaš informaciju iz prve ruke, fotografiju, video, dobru ideju ili te nešto muči?
PODIJELI S NAMA!Nestale preko noći
Šibenik ima svoju mračnu tajnu: Ovo je priča o vješticama o kojima se šutjelo stoljećima
U kolovozu 1443. Šibenik je postao poprište najstarijeg zabilježenog procesa suđenja za vještičarstvo u Dalmaciji. Majka i kći, Mrna i Dobra, optužene su da su čarolijama osvojile srce plemića Dragana Draganića. U desetodnevnom suđenju pod vodstvom biskupa Jurja Šižgorića i inkvizitora Ivana iz Trogira, mučene su rastezanjem tijela, priznale pod torturom, kažnjene javnim poniženjem — i nestale prije izvršenja kazne, ostavivši iza sebe misterij koji živi šest stoljeća.
U vremenu u kojem je dovoljno bilo samo ogovaranje kako bi se pokrenuo proces inkvizicije, Šibenik je 1443. proživio priču koja je spojila ljubav, zavist, politiku i praznovjerje.
Dobra je bila udana za Jurka iz Vrkića, koji je imao ljubavnicu u Trogiru. No ni Dobra nije ostala po strani: snubila je šibenskog plemića Dragana Draganića, pripadnika ugledne i bogate kuće. Kada se on silno zaljubio u nju i navodno počeo činiti sve što je „Dobri bilo milo i ugodno”, po uglednim šibenskim kućama počelo je šaptanje — ne o ljubavi, nego o čaroliji.
Sumnje su ubrzo postale optužnice. Govorilo se da je Mrna, koju su neki opisivali kao „potaknutu đavolskim duhom”, uz privolu kćeri, spravljala ljubavne napitke od psećeg i mačjeg mozga, spaljenih dlaka, noktiju i tajanstvenog cvijeta nebeske plave boje. Priča je govorila da su nad kipućim loncem “pušile tri puta u ime đavla” kako bi rasplamsale ljubav do ludila.
Kada su optužbe doprije do crkvenih ušiju, pokrenuta je inkvizicija. U Šibenik dolazi franjevac Ivan iz Trogira, inkvizitor za Dalmaciju, Hrvatsku i druge zemlje. Suđenje službeno traje od 1. do 19. kolovoza. Majka i kći pritvorene su, ispitivane, suočene jedna s drugom, a onda i mučene rastezanjem tijela — okrutnom metodom koja je često lomila volju i kosti.
Pod torturom, obje „priznaju“, ali se njihovi iskazi razlikuju. Jedna govori o bajanju nad hranom i dimu spaljenih stvari, druga o magijskim činovima ispod jastuka, ispred kućnih vrata i uz vodu. Kao da je mučenje iz njih izvlačilo sve što su se mučitelji nadali čuti.
U javnom zatvoru čekalo se izvršenje kazne: Mrnu su trebali žigosati pečatom na čelo i obraze trima usijanim željezima, posjesti je na magarca okrenutu unazad, s papirnatom krunom ukrašenom demonima, provesti je gradom i izvrgnuti je ruglu. Dobra je trebala voditi magarca — potom biti protjerana iz Šibenika na pet godina.
No tada se događa obrat kakav nalikuje scenariju: obje nestaju iz zatvora u noći 19. kolovoza. Bile su „prevedene kroz grad“, ali ne i dovedene na mjesto kazne. Ne zna se jesu li pobjegle uz pomoć građana, podmićivanjem, ili ih je netko iz gradske vlasti prikriveno pustio. Ni postojeći arhivi ne otkrivaju njihovu daljnju sudbinu — tek nagađanja da su ipak možda pronađene i spaljene.
Priča o Mrni i Dobri danas otvara pitanje pravde, položaja žena i opasnosti glasina. U 21. stoljeću motiv vještice više nije simbol prokletstva nego snage – povezivanja s prirodom, samostalnosti i aktivizma. I upravo zbog toga ova legenda ima potencijal za novi život: kao turistička priča, festival, suvenir, identitet grada.
Jer legenda živi sve dok se prepričava. A Šibenik svoju ima — samo je treba ispričati.