Šibenska gimnazija slavi 117. rođendan: Znate li gdje su se školovale prve generacije?

Osnivanje škole bilo je rezultat dugogodišnjih nastojanja Šibenčana da njihov grad dobije odgovarajuću srednjoškolsku ustanovu. Posebnu ulogu u tome imao je tadašnji gradonačelnik i zastupnik u bečkom Carevinskom vijeću Ivo Krstelj.

Odluka o osnivanju Niže realke donesena je 10. kolovoza 1909., a svečano otvaranje i početak rada uslijedili su 24. listopada iste godine.

Ipak, povijest srednjoškolskog obrazovanja u Šibeniku seže još dalje. Prva javna gimnazija otvorena je 1806. godine, za vrijeme francuske uprave Dalmacijom, ali je prestala djelovati 1813. godine. Tijekom 19. stoljeća bilo je novih pokušaja organiziranja srednjoškolske nastave, no tek je 1909. uspostavljena škola iz koje se razvila današnja gimnazija.

Od 77 učenika do više od tisuću

Prvi ravnatelj Marko Ježina vodio je školu punih 12 godina. Već 1912. Niža realka podignuta je na razinu reformne realne gimnazije, a od školske godine 1913./1914. djelovala je kao potpuna osmogodišnja srednja škola.

Završena gimnazija otvarala je mladim Šibenčanima mogućnost nastavka obrazovanja na sveučilištima i visokim školama diljem Austro-Ugarske Monarhije.

Broj učenika postupno je rastao, pa je tridesetih godina prošlog stoljeća gimnaziju pohađalo više od tisuću đaka. Dotadašnja zgrada u Dragi, u kojoj se danas nalazi Glazbena škola Ivana Lukačića, postala je pretijesna.

Monumentalna zgrada podno Šubićevca

Zbog sve većeg broja učenika 1935. godine započela je gradnja nove školske zgrade podno Šubićevca, prema projektu splitskog arhitekta Antuna Barača. Radove je izvodila tvrtka zagrebačkog inženjera Marina Bezića.

Prema službenoj povijesti škole, zdanje podno Šubićevca izgrađena je za potrebe šibenske gimnazije te svečano otvorena 9. svibnja 1937. godine.

Monumentalno zdanje, dugo čak 106 metara i obloženo bračkim kamenom, izgrađeno je za svega 17 mjeseci te svečano otvoreno 9. svibnja 1937. godine.

Na njezinu je pročelju tada stajao natpis „Državna realna gimnazija viteškog kralja Aleksandra I Ujedinitelja”, u skladu s tadašnjim državnim i političkim okolnostima.

Zgrada je postala jedan od prepoznatljivih simbola Šibenika, a danas ima status zaštićenog kulturnog dobra.

Tijekom Drugog svjetskog rata njezini su prostori korišteni i kao vojarna i vojna bolnica, nakon čega se vratila svojoj izvornoj obrazovnoj namjeni.

Zlatno doba šibenske gimnazije

Posebno uspješno razdoblje uslijedilo je nakon Drugog svjetskog rata, osobito tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Bila je među tri najbolje gimnazije u Hrvatskoj, dok se po izvannastavnim aktivnostima posebno isticala.

Učenici su sudjelovali u radu dvadesetak različitih grupa, a osobito su bile poznate biološka i astronomska.

Reformom usmjerenog obrazovanja gimnazija je 1977. ukinuta kao samostalna ustanova, da bi ponovno bila uspostavljena 1991. godine.

Škola kroz koju su prošle generacije Šibenčana

Tijekom svoje povijesti škola je više puta mijenjala ime. Od Niže realke i Gimnazije u Šibeniku, preko Gimnazije šibenskih heroja i Gimnazije Šibenik, do današnje Gimnazije Antuna Vrančića, čije ime nosi od 1996. godine.

Nazvana je po znamenitom šibenskom humanistu, diplomatu, piscu i kardinalu Antunu Vrančiću.

Prema podacima škole, kroz njezine je učionice do danas prošlo oko devet tisuća maturanata. Mnogi od njih ostvarili su zapažene karijere u znanosti, kulturi, medicini, gospodarstvu i drugim područjima društvenog života.

Povodom 110. obljetnice 2019. godine objavljena je monografija Šibenska gimnazija 1909. – 2019., autorica Jasminke Paić i Draženke Požar Perković, u kojoj je povijest škole prikazana kroz dokumente, fotografije i sjećanja brojnih generacija.

Od prvih 77 učenika iz listopada 1909. do današnjih gimnazijalaca prošlo je 117 godina, a šibenska gimnazija ostala je jedna od najvažnijih obrazovnih ustanova u gradu.

_{Izvor: GAV, *pomoću AI}