Većina stanovnika Šibensko-kninske županije čula je za kanjon Čikole, jedan od najimpresivnijih prirodnih fenomena Dalmatinske zagore. No mnogo je manje poznato gdje ova rijeka zapravo počinje svoj put, zašto tijekom ljeta gotovo potpuno presušuje i kako je uspjela oblikovati kanjon dubok više od stotinu metara. Njezina priča počinje u podnožju Svilaje, nedaleko od Čavoglava, na mjestu koje se izgledom znatno razlikuje od surovih litica po kojima je Čikola poznata.
Čikola izvire iz krškog vrela u Mirlović Polju, na jugoistočnom rubu Petrova polja, nedaleko od Čavoglava. Njezin izvor čine dva mala jezerca iz kojih voda otječe prema Petrovom polju. U njihovoj blizini nalaze se i ostaci nekadašnjih mlinica, svjedoci vremena kada je rijeka bila važan dio svakodnevnog života lokalnog stanovništva.
Za razliku od impresivnog kanjona kojim završava njezin tok, početak Čikole mnogo je mirniji. Rijeka prolazi kroz Petrovo polje, omeđeno Svilajom, Prominom i Mosećom, gdje njezina voda stoljećima utječe na izgled krajolika i život okolnih naselja.
Zanimljivo je da se u različitim izvorima navode različiti podaci o duljini Čikole. Dok se često spominje 46 kilometara, hidrološka istraživanja pokazuju da je njezin vlastiti tok, od izvora u Mirlović Polju do ušća u Krku, dug približno 39 kilometara. Veće vrijednosti uključuju i tok Vrbe, njezina najvažnijeg pritoka.
Rijeka koja tijekom ljeta gotovo nestaje
Jedna od najneobičnijih značajki Čikole njezino je sezonsko presušivanje. Tijekom jeseni i zime, osobito nakon obilnijih kiša, Čikola može postati snažna rijeka koja velikom brzinom prolazi kroz uski kanjon. Međutim, dolaskom sušnog razdoblja količina vode znatno se smanjuje, a pojedini dijelovi korita ostaju potpuno suhi.
Razlog je ponajprije krška građa područja. Voda se kroz pukotine u vapnencu gubi u podzemlju, dok se količina vode koja dolazi iz izvora mijenja ovisno o oborinama.

Tako Čikola tijekom godine može izgledati kao dvije potpuno različite rijeke. Zimi njezina voda oblikuje brzake i slapove, dok se ljeti na mjestima kojima je tekla otkrivaju kamenje, šljunak i neobični oblici nastali dugotrajnim djelovanjem vode.
Kanjon dubok do 130 metara
Nakon prolaska kroz Petrovo polje, kod Drniša Čikola postupno mijenja karakter. Mirni tok zamjenjuje uski kanjon usječen u vapnenačke stijene. Zaštićeni dio kanjona dug je približno 13 kilometara, a njegove litice dosežu visinu od 130 metara.
Područje je još 1967. godine proglašeno značajnim krajobrazom, a danas obuhvaća gotovo 1140 hektara zaštićene prirode.
Kanjon je nastajao tijekom dugih geoloških razdoblja, kada je voda postupno usijecala korito u kršku zaravan. Taj proces ostavio je brojne zanimljive oblike, od strmih stijena i kamenih udubljenja do vrtložnih lonaca, koje je moguće vidjeti kada se razina vode spusti.
Prirodni svijet koji skriva brojne rijetke vrste
Kanjon Čikole nije zanimljiv samo zbog svojeg izgleda. Njegove stijene, špilje i riječni ekosustav staništa su brojnim biljnim i životinjskim vrstama.
Na tom je području zabilježeno gotovo 300 biljnih vrsta, a među životinjama posebno se ističu šišmiši, kojima brojne špilje i pukotine pružaju odgovarajuća skloništa.
Posebnu vrijednost ima i živi svijet same rijeke. U Čikoli obitavaju rijetke slatkovodne ribe prilagođene krškim vodotocima, među kojima su dalmatinska gaovica i turski klen.
Ove vrste posebno su zanimljive jer su prilagođene izrazitim promjenama vodostaja i specifičnim uvjetima krških rijeka.
U špiljama pronađeni tragovi ljudi stari gotovo 20 tisuća godina
Kanjon Čikole čuva i iznimno vrijednu prapovijesnu baštinu.

U špiljama na području Brine, nekoliko kilometara od Drniša, pronađeni su tragovi ljudske prisutnosti iz mlađeg paleolitika, koji sežu približno 20 tisuća godina u prošlost.
Riječ je o nekima od najstarijih poznatih tragova ljudskog boravka na području današnje Šibensko-kninske županije.
To pokazuje da je prostor uz Čikolu bio privlačan ljudima još u prapovijesti, kada su rijeka, špilje i prirodna skloništa pružali uvjete za život.
Gdje Čikola završava svoj put?
Nakon prolaska kroz kanjon, Čikola se ulijeva u Krku iznad Skradinskog buka.
Posebno je zanimljivo da je njezin završni dio danas potopljen zbog postupnog rasta sedrene barijere Skradinskog buka. Zbog toga se na području ušća stvorio prepoznatljiv krajolik u kojem se vode Čikole spajaju s Krkom. U blizini se nalazi i Torak, neobično krško vrelo gotovo pravilnog kružnog oblika, koje dodatno obogaćuje ovaj prostor.

Čikola je tako rijeka izrazitih suprotnosti. Od skromnog izvora podno Svilaje, preko širokog Petrova polja i dubokog kanjona, do mirnog završetka u vodama Krke, na relativno kratkom putu izmjenjuje nekoliko potpuno različitih krajolika.
Iako se njezin kanjon posljednjih godina sve više prepoznaje kao odredište za izlete, penjanje i druge aktivnosti u prirodi, sam izvor i gornji tok rijeke još su uvijek znatno manje poznati.
A upravo ondje, u Mirlović Polju, počinje priča o jednoj od najzanimljivijih rijeka Šibensko-kninske županije.