Od velikih jezera na Krki do gotovo nepoznatih vodenih površina kod Knina, Šibensko-kninska županija ima iznenađujuće raznoliku jezersku baštinu. Neka su nastala djelovanjem prirode, druga su oblikovali ljudi, a pojedina su toliko neobična da ih je teško svrstati među klasična jezera. Čak se i na surovim Kornatima nalaze slatkovodne lokve, dok se u krškim poljima zaleđa nakon obilnih kiša povremeno pojavljuju vodene površine koje tijekom suše nestaju.
Visovačko jezero – najpoznatiji krajolik Krke
Između Roškog slapa i Skradinskog buka prostire se Visovačko jezero, površine približno osam četvornih kilometara. Nastalo je zahvaljujući sedrenim barijerama koje su usporavale tok Krke i omogućile zadržavanje vode.
U njegovu središtu nalazi se otok Visovac s franjevačkim samostanom, jedan od najprepoznatljivijih prizora šibenskog kraja.
Prokljansko jezero – susret rijeke i mora
Prokljansko jezero, poznato i kao Prukljansko, nalazi se između Skradina, Bilica i Rasline. Površine je približno 11,5 četvornih kilometara, a posebnost mu je miješanje slatke riječne i slane morske vode.
Riječ je o dijelu estuarija Krke, gdje se zbog razlike u gustoći stvaraju slojevi vode različitog saliniteta. U jezero se ulijeva Guduča, a na njemu se nalazi i otočić Stipanac.
Vransko jezero – najveće prirodno jezero Hrvatske
Vransko jezero prostire se na granici Zadarske i Šibensko-kninske županije, a dio njegova područja pripada općini Pirovac.
S površinom od približno 30 četvornih kilometara najveće je prirodno jezero u Hrvatskoj. Od mora ga dijeli uzak kopneni pojas, a posebno je vrijedno zbog močvarnih staništa i velikog broja ptica koje ondje gnijezde ili se odmaraju tijekom migracija.
Burumska jezera – skrivena oaza kod Knina
Istočno od Knina nalaze se Burumska jezera, među manje poznatim prirodnim zanimljivostima kninskoga kraja.
Smještena su u zelenom krajoliku, a poznata su i ljubiteljima sportskog ribolova. Među ribljim vrstama spominju se šaran, amur, štuka i linjak.
Iako ih Turistička zajednica Grada Knina izdvaja među zanimljivim lokalitetima, izvan kninskog područja relativno su slabo poznata.
Šarena jezera – još jedna zanimljivost kninskog kraja
Nedaleko od Burumskih nalaze se Šarena jezera, također na području Knina.
Njihov izgled mijenja se ovisno o osvjetljenju i vremenskim uvjetima, a poznata su i po ribljem fondu. Među vrstama koje se ondje spominju nalaze se šaran, amur, linjak, štuka i pastrva.
Zajedno s Burumskim jezerima predstavljaju zanimljiv izletnički potencijal kninskog zaleđa.
Golubićko jezero – akumulacija na Butižnici
U naselju Golubić pokraj Knina nalazi se Golubićko jezero, nastalo izgradnjom akumulacije za potrebe hidroelektrane Golubić na rijeci Butižnici.
Premda nije prirodno jezero, uklopilo se u okolni krajolik i postalo zanimljivo izletnicima i sportskim ribolovcima, osobito zbog pastrve.
Brljansko jezero na Krki
Na rijeci Krki, nedaleko od rimskog vojnog logora Burnum, nalazi se Brljansko jezero, poznato i pod nazivima Ćorića jezero i Bjelober.
Dugo je približno 1300 metara, a široko do 400 metara. Njegov nastanak povezan je sa sedrenom barijerom slapa Brljan, dok je današnji izgled oblikovan i hidroenergetskim zahvatima.
Slap Brljan posebno je zanimljiv jer se preko njegove barijere voda prelijeva uglavnom tijekom visokog vodostaja, dok u sušnijim razdobljima može gotovo potpuno presušiti.
Zmajevo oko – tajanstveno jezero u Rogoznici
Na poluotoku Gradina u Rogoznici nalazi se Zmajevo oko, slano krško jezero povezano s morem podzemnim pukotinama.
Zbog ograničene izmjene vode u njegovim se dubinama stvaraju posebni kemijski uvjeti. Povremeno dolazi do nedostatka kisika i nakupljanja sumporovodika, što jezero čini zanimljivim predmetom znanstvenih istraživanja.
Uz Zmajevo oko vežu se i brojne lokalne legende.
Torak – gotovo savršeni krug usred krša
U blizini ušća Čikole u Krku nalazi se Torak, vodena površina gotovo pravilnog kružnog oblika, promjera približno 150 metara.
Iako izgleda poput jezera, zapravo je riječ o krškom vrelu dubokom oko 30 metara.
Okružen strmim stijenama i zelenilom, Torak je jedan od najneobičnijih prirodnih prizora na području Krke.
Izvor Cetine – jezero koje to zapravo nije
Jedan od najneobičnijih vodenih fenomena Dalmacije nalazi se u podnožju Dinare, nedaleko od Vrlike. Riječ je o izvoru rijeke Cetine, poznatom po gotovo kružnom obliku i intenzivnoj plavozelenoj boji vode.
Iako na prvi pogled izgleda poput malog jezera, zapravo je riječ o dubokom krškom vrelu iz kojeg izvire jedna od najpoznatijih dalmatinskih rijeka. Speleoronilačkim istraživanjima potvrđena je dubina veća od 115 metara, a njegov podzemni sustav još nije u potpunosti istražen.
Najpoznatije vrelo nosi naziv Veliko vrilo, a zbog izgleda se često naziva i Okom Dalmacije. Zaštićeno je kao hidrološki spomenik prirode.
Mala Solina, Velika Solina i Site – tri slana jezera u Zablaću
Na području Zablaća, južno od Šibenika, nalaze se tri slana jezera povezana s nekadašnjim šibenskim solanama.
Mala Solina najpoznatija je po vodi koja u određenim uvjetima može poprimiti ružičaste tonove zbog mikroorganizama prilagođenih visokom salinitetu.
Velika Solina i Site pripadaju istom sustavu obalnih slanih vodenih površina. Njihova povezanost s morem određuje posebne ekološke uvjete, a okolna močvarna staništa važna su za brojne životinjske vrste.
Osim prirodne vrijednosti, ova tri jezera čuvaju i uspomenu na nekadašnju proizvodnju soli u šibenskom kraju.
Kornatske lokve – slatka voda usred mora
Iako na Kornatima nema klasičnih jezera, na području Nacionalnog parka evidentirane su tri slatkovodne lokve.
Najpoznatija se nalazi u polju Tarac na otoku Kornatu, iza crkvice Gospe od Tarca. Prema novijim podacima gotovo nikada ne presušuje.
Druge dvije nalaze se na otoku Lavsi i kod Podsela na Kornatu. One su povremene, a količina vode u njima ovisi o oborinama.
Kornatske lokve stoljećima su služile za napajanje ovaca, dok danas predstavljaju rijetka slatkovodna staništa za ptice, kukce i druge životinje.
Jezera koja nastaju nakon kiše i nestaju tijekom suše
Osim stalnih jezera, u Šibensko-kninskoj županiji postoje krška polja i udoline u kojima se voda privremeno zadržava nakon obilnih oborina.
Takve pojave karakteristične su za dalmatinski krš, gdje se voda kreće kroz sustav podzemnih pukotina i kanala. Kada nakon obilnih kiša podzemlje ne može prihvatiti svu vodu, najniži dijelovi terena mogu biti poplavljeni.
Primjer je Petrovo polje kod Drniša, gdje Čikola tijekom visokog vodostaja može poplaviti okolne površine. Uvjeti za povremeno zadržavanje vode postoje i u krškim udolinama Bukovice te na području Kninskog i Kosovog polja.
