Uvođenje dohrane važan je korak u razvoju bebe, a mnogi se roditelji pitaju kada je pravo vrijeme za prijelaz s glatkih kašica na hranu s komadićima. Iako strah od gušenja često dovodi do odgađanja tog koraka, upoznavanje s različitim teksturama važno je za razvoj vještina žvakanja i gutanja
Dohrana se najčešće uvodi oko navršenih šest mjeseci, kada beba može stabilno držati glavu, sjediti uspravno uz potporu i gutati hranu umjesto da je izbacuje jezikom. Za uvođenje komadića nije potrebno čekati da djetetu izrastu zubi jer su desni dovoljno čvrste za gnječenje dobro kuhane i mekane hrane, dok se sposobnost žvakanja razvija postupno, piše Index.
Neke bebe najprije jedu glatke kašice, dok druge od početka pokazuju interes za mekanu hranu koju mogu držati u rukama. Ako se krenulo s kašicama, preporučuje se postupno uvoditi gušće i grudaste teksture. Otprilike do osmog ili devetog mjeseca bebi se mogu ponuditi i mekani komadići, ovisno o njezinoj razvojnoj spremnosti.
Za početak su prikladne namirnice koje se lako mogu zgnječiti između prstiju, poput dobro kuhane mrkve, tikvice, brokule i krumpira te zrele banane i avokada. Hrana se može ponuditi zgnječena vilicom ili u obliku većih, mekanih komada koje beba može držati u šaci. Kako razvija hvatanje palcem i kažiprstom, mogu se postupno uvoditi i manji, mekani zalogaji.
Tijekom jela beba treba sjediti uspravno, a odrasla osoba mora je cijelo vrijeme nadzirati. Važno je ne požurivati dijete i dopustiti mu da hranu dodiruje, istražuje i pokušava samostalno jesti. Različite teksture potiču razvoj pokreta jezika, čeljusti i usana potrebnih za žvakanje i gutanje, dok samostalno uzimanje hrane pridonosi razvoju fine motorike i koordinacije ruku i očiju.
Istraživanja su pokazala povezanost između kasnijeg uvođenja grudaste hrane i većih teškoća s prihvaćanjem određenih namirnica u kasnijoj dobi. Ipak, to ne znači da će svako dijete koje je dulje jelo kašice nužno imati poteškoća s hranjenjem.
Roditelji trebaju razlikovati zagrcavanje od stvarnog gušenja. Kada beba pokušava izbaciti zalogaj koji joj smeta, može se nakašljati, isplaziti jezik ili proizvesti zvukove kao da će povratiti. Riječ je o zaštitnom refleksu koji joj pomaže tijekom učenja hranjenja. Kod stvarnog gušenja dijete možda neće moći učinkovito kašljati, plakati ili disati. U takvoj situaciji potrebno je odmah primijeniti odgovarajuće postupke prve pomoći i pozvati 112.
Posebnu pozornost treba obratiti na namirnice koje predstavljaju veći rizik od gušenja. Cijelo grožđe, cherry rajčice, orašasti plodovi, kokice, tvrdi komadi sirove mrkve ili jabuke te kolutići hrenovki ne bi se trebali davati bebi u takvom obliku. Hranu je potrebno prilagoditi dobi djeteta, dovoljno je omekšati i oblikovati kako bi se smanjio rizik od gušenja.
Neke bebe trebaju više vremena kako bi prihvatile nove teksture. Roditelji mogu pokušati poznatu hranu ponuditi u drukčijem obliku, primjerice krumpir zgnječen vilicom umjesto potpuno glatkog pirea. Ako beba uporno odbija grudastu hranu, često kašlje ili se zagrcava pri gutanju, povraća tijekom hranjenja ili ne napreduje dovoljno na težini, potrebno je posavjetovati se s pedijatrom.
