Nitko ne voli shvatiti da je bio u krivu. U tom trenutku lako je potražiti opravdanje, okriviti okolnosti ili se još čvršće držati vlastitog stava, čak i kada duboko u sebi znamo da smo pogriješili.
No upravo način na koji reagiramo na vlastite pogreške može otkriti mnogo o nama. Inteligentni ljudi ne griješe manje nužno od drugih - ali često drugačije postupaju kada shvate da su donijeli lošu odluku, nekoga krivo procijenili ili rekli nešto što nisu trebali.
Ovih pet reakcija posebno ih izdvaja.
1. Priznaju pogrešku bez nepotrebnih opravdanja
"Da, pogriješila sam."
Jednostavna rečenica koju ponekad nevjerojatno teško izgovaramo.
Kada nam je ego ugrožen, prirodno je pokušati ublažiti vlastitu odgovornost. Zato priznanje pogreške često dolazi s dodatkom: "Ali nisam znala...", "Ali i ona je napravila isto..." ili "Da se nije dogodilo to i to, ja ne bih..."
Inteligentni ljudi znaju razlikovati objašnjenje od opravdanja. Mogu razumjeti okolnosti koje su dovele do njihove odluke, a istovremeno prihvatiti činjenicu da je odluka bila pogrešna.
Priznati pogrešku ne znači priznati da smo nesposobni. Znači samo prihvatiti da u tom trenutku nismo imali sve informacije, nismo dobro procijenili situaciju ili nismo postupili najbolje što smo mogli.
2. Ne pokušavaju pod svaku cijenu dokazati da su ipak bili u pravu
Jedna od najčešćih zamki nakon pogreške jest pokušaj da spasimo vlastitu verziju priče.
Umjesto da promijenimo mišljenje kada dobijemo nove informacije, počinjemo tražiti argumente koji će potvrditi ono u što smo već vjerovali. Primjećujemo činjenice koje nam idu u prilog, a zanemarujemo one koje nam ne odgovaraju.
Inteligentni ljudi nisu imuni na takvu reakciju. Razlika je u tome što je lakše prepoznaju.
Kada činjenice više ne podupiru njihov stav, spremni su ga promijeniti. Ne zato što nemaju čvrste stavove, nego zato što razumiju da bi mišljenje trebalo služiti stvarnosti, a ne obrnuto.
Promijeniti mišljenje nakon što saznamo nešto novo nije znak slabosti. Ponekad je upravo to najbolji dokaz da razmišljamo svojom glavom.
3. Pitaju se što mogu naučiti iz situacije
Nakon pogreške lako je upasti u jednu od dvije krajnosti.
Prva je umanjivanje: "Nije to ništa."
Druga je pretjerano samokritiziranje: "Kako sam mogla biti tako glupa?"
Ni jedno ni drugo nije osobito korisno.
Mnogo produktivnije pitanje glasi: "Što mi ova situacija može pokazati?"
Možda smo nekome prebrzo povjerovali. Možda smo ignorirali vlastitu intuiciju. Možda smo reagirali ljutito prije nego što smo saslušali drugu stranu. Možda smo potrošili novac koji nismo trebali potrošiti ili prihvatili obavezu za koju zapravo nismo imali vremena.
Inteligentni ljudi pokušavaju pronaći obrazac iza pogreške. Jer jedna loša odluka ne mora biti problem. Problem nastaje kada istu odluku ponavljamo zato što nikada nismo zastali i zapitali se zašto smo je donijeli.
4. Ispravljaju ono što se još može ispraviti
Priznanje pogreške vrijedi puno više kada ga prati konkretan postupak, piše Zadovoljna.hr.
Ako su nekoga povrijedili, ispričat će se. Ako su prenijeli netočnu informaciju, ispravit će je. Ako su donijeli odluku koja se pokazala lošom, pokušat će promijeniti smjer.
Naravno, ne može se svaka pogreška poništiti. Neke riječi ne možemo povući, neke prilike ne možemo vratiti, a posljedice pojedinih odluka moramo jednostavno prihvatiti.
Ali gotovo uvijek možemo odlučiti što ćemo napraviti sljedeće.
Upravo je to jedna od važnih razlika između žaljenja i odgovornosti. Žaljenje je osjećaj. Odgovornost uključuje djelovanje.
5. Oproste sebi, ali ne zaborave lekciju
Postoji velika razlika između preuzimanja odgovornosti i kažnjavanja sebe.
Neprestano vraćanje na vlastite pogreške neće ih ispraviti. Možemo mjesecima razmišljati o razgovoru koji je loše završio ili odluci koju bismo danas donijeli potpuno drukčije, ali prošlost se zbog toga neće promijeniti.
Inteligentni ljudi pokušavaju iz pogreške uzeti ono što im može koristiti, a zatim nastaviti dalje.
To ne znači zaboraviti što se dogodilo. Upravo suprotno - znači zapamtiti dovoljno da sljedeći put postupimo drukčije, ali ne toliko da jednu pogrešnu odluku pretvorimo u trajnu sliku o sebi.
Jer možda najvažnija lekcija koju možemo naučiti iz vlastitih pogrešaka glasi: biti u krivu i biti neuspješan nisu ista stvar.
Svi ćemo prije ili poslije nešto pogrešno procijeniti, nekome dati previše povjerenja, donijeti odluku zbog koje ćemo požaliti ili izgovoriti nešto što bismo najradije povukli.
Ne možemo izbjeći svaku pogrešku. Ali možemo odlučiti što ćemo s njom napraviti.
A ponekad upravo način na koji reagiramo kada shvatimo da smo pogriješili govori o nama mnogo više nego činjenica da smo pogriješili.
