Pitanje o tome koje osobine i sklonosti potječu od majke, a koje od oca, već godinama potiče brojne mitove i popularna vjerovanja.
Često se u javnosti može čuti kako se inteligencija nasljeđuje pretežno po majčinoj liniji ili da se metabolizam i tjelesna građa prenose s oca. Međutim, suvremena genetika pruža znatno složeniju i drugačiju sliku, piše N1. Većina ljudskih karakteristika ne dolazi isključivo od jednog roditelja, već nastaje kao rezultat kombinacije gena obaju roditelja, u stalnom međudjelovanju s načinom života i vanjskim okruženjem.
Da bismo razumjeli kako nasljeđujemo osobine, važno je uočiti razliku između jednostavnih dominantnih i recesivnih svojstava te poligenskih osobina. Ključne karakteristike poput tjelesne težine, kognitivnih sposobnosti, raspoloženja i pažnje pripadaju upravo poligenskim osobinama. Na njih utječe iznimno velik broj genetskih varijacija u kombinaciji s čimbenicima iz okoline.
Tjelesna težina, metabolizam i inteligencija
Kada je riječ o tjelesnoj težini i metabolizmu, ljudsko tijelo raspolaže s dvije osnovne vrste masnog tkiva: smeđim, koje sudjeluje u regulaciji temperature i potrošnji energije, te bijelim, koje služi kao energetska rezerva. Iako genetika utječe na raspodjelu i aktivnost tih tkiva, ne postoji pravilo da se jedna vrsta masnoće nasljeđuje od majke, a druga od oca. Metabolizam je plod zajedničke genetske baštine obaju roditelja, dok presudnu ulogu u njegovu funkcioniranju i dalje imaju svakodnevna prehrana, kretanje i životne navike.
Jednako tako, popularna tvrdnja da se inteligencija nasljeđuje prvenstveno od majke nema znanstvenu podlogu. Na razvoj kognitivnih sposobnosti utječu stotine gena koje dijete dobiva s obje strane. Znanstveni potencijal postavljen genima samo je temelj, dok će konačni razvoj uvelike ovisiti o obrazovanju, stimulativnoj okolini i ranom razvoju.
Pažnja, pubertet i emocionalna regulacija
Poremećaji u regulaciji pažnje, uključujući ADHD, imaju jasnu genetsku osnovu, ali su višefaktorski uvjetovani. Geni povezani s radom ključnih neurotransmitera poput serotonina i dopamina mogu povećati osjetljivost pojedinca, ali ni u tom slučaju ne postoji jednostavan biološki mehanizam kojim bi majčina ili očeva biologija sama po sebi odredila dijete s problemima u koncentraciji.
Vrijeme ulaska u pubertet također ovisi o genetici obaju roditelja i općem zdravstvenom stanju. Iako postoje specifične iznimke gdje geni naslijeđeni od oca mogu utjecati na raniji početak puberteta, riječ je o rijetkim slučajevima koji ne predstavljaju opće pravilo. Slično vrijedi i za raspoloženje te emocionalnu regulaciju. Sklonost depresiji ili anksioznosti može imati obiteljsku komponentu, no stvarni razvoj takvih stanja najčešće je rezultat stresa, životnih iskustava i društvenih okolnosti.
Pamćenje, plodnost i određivanje spola
Iako se spol djeteta biološki određuje putem spermija koji nosi X ili Y kromosom, ne postoje pouzdani dokazi da obiteljska povijest muškarca utječe na to hoće li on imati više kćeri ili sinova. Na razini opće populacije taj omjer ostaje uravnotežen.
Slično zabludama o spolno uvjetovanom nasljeđivanju, rizik od neurodegenerativnih bolesti poput Alzheimerove ne potječe pretežno od majke. Određeni rizični geni mogu se naslijediti s bilo koje strane, no zdravlje srca i krvnih žila, redovita fizička i mentalna aktivnost imaju iznimno velik utjecaj na to hoće li se bolest uopće manifestirati. Isto tako, plodnost i razvoj embrija ovise o spletu brojnih genetskih i vanjskih čimbenika te ne podliježu jednostavnim pravilima prenošenja ženske neplodnosti s oca, kako se ponekad pogrešno interpretira.
Genetika, stoga, postavlja osnovne temelje i mogućnosti, ali nikada ne piše konačnu sudbinu pojedinca. Osobine koje nas definišu i oblikuju plod su dinamike između genetske baštine obaju roditelja, osobne odgovornosti prema zdravlju te utjecaja okoline u kojoj odrastamo i živimo.
