Nekoliko nesvjesnih grešaka u odgoju dovodi do udaljavanja braće i sestara kasnije u životu

Često nije riječ o velikim greškama, nego o sitnicama koje se ponavljaju, komentarima, pravilima ili nevidljivim obrascima ponašanja koji oblikuju odnose među djecom. Istraživanja u području obiteljske psihologije potvrđuju da rani obiteljski uvjeti snažno utječu na to koliko će braća i sestre biti povezani kasnije u životu.

1. Pokazivanje sklonosti prema jednom djetetu

Ako jedno dijete osjeća da mu se pridaje više pažnje, češće ga se hvali ili ima više privilegija, među djecom se stvara razlika koja može trajati cijeli život. Čak i kada nije namjerno, takva situacija kod jednog djeteta može izazvati osjećaj manje vrijednosti, a kod drugog pritisak i visoka očekivanja. Favoriziranje, čak i suptilno, jedan je od najčešćih razloga sukoba među braćom i sestrama u odrasloj dobi.

2. Uspoređivanje djece međusobno

Rečenice poput "Zašto ne možeš biti kao tvoj brat?" mogu zvučati kao pokušaj motivacije, ali zapravo potiču rivalstvo. Djeca uče gledati jedni na druge kao na natjecatelje, a ne kao na članove iste ekipe. Dugoročno, to smanjuje osjećaj bliskosti i povjerenja.

3. Nedostatak podrške u sukobima

Ponekad roditelji odluče pustiti djecu da sama rješavaju nesuglasice, no ako to rade bez nadzora i podrške, djeca mogu razviti loše obrasce ponašanja, poput vrijeđanja, povlačenja ili izbjegavanja problema. Roditeljska pomoć u takvim trenucima važna je za razvoj zdravih komunikacijskih vještina.

4. Nepravedna ili neujednačena disciplina

Ako jedno dijete redovito dobiva blaže kazne ili ima više slobode, drugo to doživljava kao nepravdu. Osjećaj da nisu svi jednako tretirani narušava povjerenje, ne samo prema roditeljima nego i među samom djecom.

5. Zanemarivanje individualnosti

Svako dijete ima svoj karakter, interese i potrebe. Kada roditelji ne uvažavaju te razlike, djeca se često počinju natjecati kako bi dobila pažnju ili priznanje. Umjesto da budu prihvaćeni zbog onoga što jesu, guraju se u uloge poput "pametnog", "poslušnog" ili "problematičnog" djeteta, što kasnije može stvoriti udaljenost među njima.

6. Poticanje natjecanja među djecom

Natjecanje može biti zabavno, ali ako se stalno potiče, može stvoriti osjećaj da jedno dijete mora nadmašiti drugo kako bi bilo voljeno ili priznato. Dugoročno, to može dovesti do nepovjerenja i zavisti, umjesto suradnje i podrške.

7. Nedostatak uzora u poštovanju

Djeca uče iz onoga što vide. Ako roditelji u kući ne pokazuju međusobno poštovanje, teško je očekivati da će to djeca razviti jedno prema drugome. Obiteljska atmosfera puna napetosti, vikanja i omalovažavanja često rezultira sličnim odnosima među djecom i kasnije u životu.

8. Odbacivanje ili ignoriranje ljubomore

Ljubomora među braćom i sestrama prirodna je pojava, ali ako se ti osjećaji ignoriraju, mogu prerasti u ogorčenost. Djeci je važno pomoći da prepoznaju i izraze te emocije. Ako se jedno dijete stalno osjeća zanemareno, a o tome se ne razgovara, to može ozbiljno narušiti odnos.

9. Davanje odgovornosti starijem djetetu

Kada starije dijete redovito brine o mlađem umjesto roditelja, taj se odnos pretvara u neravnotežu moći. Starije dijete može razviti osjećaj tereta, dok mlađe može postati buntovno zbog autoriteta koji ne prepoznaje kao roditeljski. Taj nesklad može ostaviti trajne posljedice u međusobnom odnosu.

10. Nedostatak obiteljskog zajedništva

Ako obitelj ne provodi vrijeme zajedno, djeca mogu odrastati bez osjećaja pripadnosti. Kada svatko ima svoj raspored i aktivnosti, djeca se mogu udaljiti već u ranoj dobi. Bez zajedničkih uspomena i iskustava kasnije se teže povezati kao odrasli ljudi.

11. Roditeljsko nepriznavanje pogrešaka

Roditelji koji nikada ne priznaju da su pogriješili šalju poruku da se o problemima ne govori otvoreno. Time stvaraju okruženje u kojem djeca ne znaju kako komunicirati ili rješavati nesuglasice. Ako roditelji ne pokazuju spremnost na ispriku, i odnosi među djecom mogu postati tvrdi, neiskreni i prekinuti, piše Index.