Razvod je velika promjena za cijelu obitelj, ali djeca često najteže podnose sukobe roditelja u kojima se i sama nađu između dvije strane. Stručnjaci upozoravaju da neke naizgled bezazlene rečenice mogu kod djeteta izazvati krivnju, nesigurnost ili osjećaj da mora birati između mame i tate.
Posebno je problematično omalovažavanje bivšeg partnera pred djetetom. Rečenice poput „Tvoj otac je nesposoban“ ili „Tvoja majka je pohlepna“ dijete uvlače u sukob odraslih, a kritiku jednog roditelja može doživjeti i kao kritiku dijela sebe, prenosi Index.
Sličan teret stvaraju izjave poput „Bit ću tako usamljen bez tebe“. Iako roditelj njima možda samo želi pokazati koliko će mu dijete nedostajati, dijete može zaključiti da je odgovorno za roditeljevu sreću i osjećati krivnju kada vrijeme provodi s drugim roditeljem.
Novac i međusobne svađe ostavite odraslima
Stručnjaci savjetuju da se djecu ne uključuje ni u rasprave o alimentaciji, sudskim sporovima i financijskim problemima. Rečenice poput „Moram tužiti tvog oca za alimentaciju“ djetetu daju informacije i odgovornost s kojima se ono ne bi trebalo nositi.
Problematične su i generalizacije poput „Svi muškarci varaju“ ili slične tvrdnje o ženama. Djeca stavove o odnosima velikim dijelom oblikuju promatrajući odrasle, pa takve poruke mogu utjecati na njihovo kasnije poimanje ljubavi i partnerskih odnosa.
Jedna od najštetnijih poruka svakako je „Da ti nisi tako zahtjevan, još bismo bili zajedno“. Dijete nakon razvoda ionako može preispitivati vlastitu ulogu u raspadu obitelji, a takvim mu se riječima može dodatno nametnuti osjećaj krivnje za odluke odraslih.
'Isti si kao otac' može zvučati puno gore nego što roditelj misli
Problem nastaje i kada se „Isti si kao svoj otac“ ili „Ista si kao majka“ koristi kao uvreda. Dijete se tada može osjećati kao da zbog sličnosti s drugim roditeljem gubi naklonost onoga koji to izgovara.
Stručnjaci upozoravaju i na lažna obećanja poput „Ovo je samo privremeno“ ako roditelji znaju da povratka na staro neće biti. Djeci je nakon velikih promjena posebno važan osjećaj sigurnosti i predvidljivosti, zbog čega im situaciju treba objasniti iskreno i na način primjeren njihovoj dobi.
Ni „Nemoj plakati preda mnom“ nije dobra poruka. Dijete treba imati prostor pokazati tugu, ljutnju i strah bez osjećaja da time dodatno opterećuje roditelja.
Jednako tako, nakon odlaska jednog roditelja djetetu ne treba govoriti „Ti si sada glava obitelji“. Takva rečenica može zvučati kao pohvala ili poticaj na odgovornost, ali zapravo djetetu daje ulogu odrasle osobe koju ne bi trebalo preuzimati.
Zajedničko svim tim primjerima jednostavno je – razvod je odluka i odgovornost odraslih, a dijete ne bi trebalo postati ni sudac, ni glasnik, ni saveznik jedne strane niti emocionalna potpora roditelju.
