Danas popodne u organizaciji Matice hrvatske ogranka Drniš i Grada Drniša upriličeno je sjećanje na 16. rujna 1991. godine na Napoleonovom putu kraj Spomen ploče, javlja Radio Drniš.
Na današnji dan prije 35 godina počeli su najteži dani novije povijesti Drniša i drniškog kraja.
Oko 16 sati Centar za obavješćivanje oglasio je zračnu opasnost za cijelo drniško područje. Uslijedili su prvi napadi. Granate iz topova i tenkova, a potom i višecijevnih raketnih bacača, padale su po Drnišu, Oklaju, Siveriću i drugim naseljima. U predvečerje su uslijedili i zračni napadi, piše Radio Drniš.
Pod silinom napada i u strahu pred nadirućim agresorom, u noći sa 16. na 17. rujna počeo je egzodus stanovništva drniškog kraja.
Tisuće ljudi napustile su svoje domove gotovo bez ičega. Žene, djeca, starci i bolesnici krenuli su u dugoj koloni Napoleonovim putom, preko kanjona Čikole, prema slobodnom području Zagore.
Iz Knezova su se spuštali u kanjon, prelazili tada presušeno korito Čikole i nastavljali prema sigurnijem području. Dio prognanika preko Pakova Sela i Pokrovnika nastavio je vlakovima i autobusima prema Šibeniku i drugim mjestima na obali.
Sa svojih ognjišta prognano je oko 17 tisuća stanovnika drniškog kraja. Mnogi od njih novi su privremeni dom pronašli u hotelima od šibenskog Solarisa, preko Trogira i Splita do Baške Vode te na brojnim drugim mjestima diljem Hrvatske.
Iza njih ostali su domovi i kraj koji će sljedeće četiri godine biti izložen ubojstvima, paležu, pljački i razaranju kuća, crkava, kulturnih spomenika i gospodarskih objekata.
Četiri godine poslije, 5. kolovoza 1995., oslobođenjem Drniša u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja otvoren je put povratku prognanih Drnišana svojim kućama.
Danas, 35 godina poslije, ostaje sjećanje na 16. i 17. rujna 1991. – na sirene, prve granate, strah i kolonu ljudi koja je preko Čikole krenula u nepoznato, ali i na povratak kojemu su se četiri godine nadali, izvijestio je Radio Drniš.
