Imaš vijest?
Imaš informaciju iz prve ruke, fotografiju, video, dobru ideju ili te nešto muči?
PODIJELI S NAMA!Kralj suhomesnatih delicija
Knjaz u Otavicama i na gospodarstvu Roca: Pršut Guinnessov rekorder nastaje uz buru, dim i godine strpljenja
U novoj epizodi popularne emisije Znamo li što jedemo?, Robert Knjaz posjetio je Otavice kraj Drniša i obiteljsko gospodarstvo Roca, gdje je iz prve ruke otkrio kako nastaje drniški i dalmatinski pršut – suhomesnata delicija čiji okus oblikuju bura, dim i vrijeme. Od uzgoja svinja i ručnog soljenja do višegodišnjeg zrenja u specifičnoj dalmatinskoj mikroklimi, Knjaz je pokazao zašto je upravo dalmatinski pršut simbol tradicije i ponosa ovog kraja.
Boravak u Otavicama kraj Drniša gledateljima HTV-a je ponudio rijedak uvid u proces nastanka jednog od najcjenjenijih dalmatinskih proizvoda. Na gospodarstvu Ante Reljanovića, poznatog drniškog pršutara i Guinnessova rekordera, Knjaz je pratio put pršuta od svježe butine do tanke, mirisne fete koja na kraju završi na stolu. Upravo drniški i dalmatinski pršut, istaknuto je u emisiji, nastaju u jedinstvenim klimatskim uvjetima gdje se susreću bura, jugo i suhi zrak Dalmatinske zagore, stvarajući idealne uvjete za sušenje i zrenje.
Dalmatinski pršut prepoznatljiv je po dimljenju, koje mu daje karakterističnu aromu i tamniju boju. Proces započinje ručnim soljenjem morskom soli, nakon čega slijedi prešanje i dugotrajno sušenje. Upravo dim, uz prirodno strujanje zraka, stvara onaj prepoznatljiv okus koji dalmatinski pršut razlikuje od drugih europskih suhomesnatih proizvoda. U tom procesu nema prečaca – svaka faza traje mjesecima, a često i godinama.
Drniški pršut, iako pripada istoj dalmatinskoj tradiciji, ima dodatnu posebnost zahvaljujući mikroklimi drniškog kraja. Ondje se miješaju mediteranske i kontinentalne zračne struje, što pršutu daje jedinstvenu aromu i teksturu. Tijekom dimljenja koriste se pažljivo odabrani prirodni materijali, a sušenje traje godinama, ovisno o veličini i kvaliteti mesa. Upravo takvi uvjeti omogućili su nastanak rekordnog primjerka težine čak 28,5 kilograma, koji je Reljanović proizveo od svinje teške više od 500 kilograma.
Knjaz je u emisiji pokazao i kako se kvaliteta pršuta provjerava tradicionalnim metodama. Iskusni pršutari koriste posebnu iglu kako bi provjerili miris i zrelost mesa – miris koji podsjeća na orašaste note znak je da je proces uspješno dovršen. Jednako važna je i vještina rezanja, jer pravilno narezana feta mora biti tanka, gotovo prozirna, kako bi se u potpunosti osjetila aroma i tekstura.
Iako su u emisiji predstavljene i druge hrvatske vrste pršuta, poput istarskog i krčkog koji se ne dime, dalmatinski i drniški ostaju simboli tradicije juga Hrvatske. Njihova proizvodnja i dalje se u velikoj mjeri oslanja na prirodne uvjete, znanje koje se prenosi generacijama i strpljenje bez kojeg nema vrhunskog rezultata.
Knjazova posjeta Otavicama i gospodarstvu Roca još je jednom podsjetila da dalmatinski pršut nije tek prehrambeni proizvod, nego dio identiteta i kulture. Svaka feta nosi priču o vremenu, prostoru i ljudima koji čuvaju tradiciju, potvrđujući zašto pršut s razlogom nosi titulu kralja među suhomesnatim delicijama.
Video priloge iz emisije pogledajte ovdje.