Bivši predsjednik Uprave Hrvatskih cesta Josip Škorić priznao je krivnju u korupcijskoj aferi koju je istraživao USKOK te se nagodio s tužiteljstvom.
Sud u Zagrebu prihvatio je sporazum i donio pravomoćnu presudu prema kojoj je Škorić osuđen na 11 mjeseci zatvora, no kazna mu je zamijenjena radom za opće dobro. Uz to, mora platiti 15.000 eura sporedne novčane kazne te vratiti oko 6000 eura nezakonito stečene imovinske koristi, piše Index.
Zamjenik ravnatelja USKOK-a Vedran Libl potvrdio je da je sporazum prihvaćen i da je presuda pravomoćna. Škorićeva odvjetnica Željka Pokupec objasnila je kako nagodba podrazumijeva da obje strane odstupe od svojih prvotnih očekivanja, čime se izbjegavaju neizvjesnost i dugotrajnost sudskog postupka.
Ostali optuženici također priznali krivnju
U istom predmetu krivnju su priznali i ostali optuženici koji su prošlog tjedna pristupili sudu. Među njima su Silvio Čamber, direktor Sektora za promet u Hrvatskim autocestama, privatni poduzetnik i nekadašnji profesor s Prometnog fakulteta Anđelko Ščukanec te Darko Babić, profesor s Prometnog fakulteta u Zagrebu i bivši predstojnik Zavoda za prometnu signalizaciju. Krivnju je priznala i predstavnica Ščukančeve tvrtke Chemosignal.
Ščukanec je osuđen na uvjetnu kaznu zatvora od godinu dana s rokom kušnje od tri godine te novčanu kaznu od 85.000 eura. Čamber je prihvatio kaznu od godinu dana rada za opće dobro i sporednu novčanu kaznu od 17.500 eura, a mora vratiti i 21.900 eura nezakonito stečene zarade. Babić je dobio uvjetnu kaznu zatvora od dvije godine s rokom kušnje od dvije godine, dok je tvrtki Chemosignal izrečena novčana kazna od 10.000 eura.
Prema presudi, Ščukanec je od tadašnjeg predsjednika Uprave Hrvatskih cesta Josipa Škorića tražio pogodovanje tvrtki Chemosignal i povezanim pravnim osobama. Zauzvrat mu je nudio podmirivanje privatnih troškova, uključujući troškove osoba bliskih Škoriću.
Hotel, avionske karte i Mercedes kao dio mita
Među pogodnostima navedenima u presudi je boravak u Grand Park Hotelu Rovinj, vrijedan 997,90 eura, koji je bio plaćen za Škorića. Ščukanec je, prema presudi, osigurao i avionsku kartu za Škorićevu prijateljicu na relaciji Zagreb – Berlin – Zagreb, vrijednu 1137 eura, kao i kartu za njegovu pastorku na relaciji Zagreb – Doha – Hong Kong – Doha – Zagreb, vrijednu 1287,26 eura.
U presudi se navodi i dogovor o kupnji Mercedesa GLC na ime Škorićeva tasta Ante Šabića, uz obročnu otplatu. Ščukanec se pritom obvezao podmiriti 40.899,79 eura kupoprodajne cijene vozila.
Osim toga, u dokumentaciji je naveden račun restorana Stari podrum u Momjanu u iznosu od 3911,90 eura za Škorića i osobe povezane s njim. Taj je račun podmirio Fakultet prometnih znanosti.
Zauzvrat je Škorić, prema presudi, u dogovoru sa Ščukancem poduzeo potrebne radnje kako bi Hrvatske ceste nabavile sustav za dinamičko mjerenje elastične deformacije i nosivosti kolnika te kako bi poslovi povezani s tim sustavom bili osigurani fizičkim i pravnim osobama povezanima sa Ščukancem i tvrtkom Chemosignal.
Uprava Hrvatskih cesta, na čijem je čelu bio Škorić, 18. srpnja 2024. odobrila je uvrštavanje sustava procijenjene vrijednosti 1,29 milijuna eura u plan nabave. Postupak javne nabave pokrenut je 8. kolovoza iste godine, ali je nakon Škorićeve ostavke predmet nabave izbrisan odlukom Uprave 25. rujna 2024.
Pogodovanje u Hrvatskim autocestama i troškovi fakulteta
Prema presudi, Ščukanec je pogodnosti osiguravao i Silviju Čamberu, direktoru Sektora za promet u Hrvatskim autocestama. U zamjenu za pogodovanje Chemosignalu u poslovima s HAC-om financirao je radove na njegovoj kući. Tvrtka Chemosignal platila je 21.000 eura za izradu, montažu i adaptaciju kuhinje te druge stolarske radove, kao i približno 900 eura za limarske radove.
Nakon što je ponuda zajednice ponuditelja u kojoj je sudjelovao Chemosignal morala biti odbijena zbog tehničke pogreške, Čamber je, prema presudi, od direktora tvrtke Signalinea zatražio da Chemosignal angažira kao podizvođača.
U predmetu je obuhvaćeno i postupanje Darka Babića, koji je odobrio plaćanje računa restorana Stari podrum u iznosu od 3911,90 eura sredstvima Fakulteta prometnih znanosti, iako je znao da se troškovi ne odnose na potrebe fakulteta. Time je fakultet oštećen za navedeni iznos.
Sporazumi o priznanju krivnje zaključeni su između optuženika i USKOK-a, a sud ih je prihvatio te donio osuđujuće presude.
