Zagrebačka policija i Županijsko državno odvjetništvo objavili su šokantne detalje napada koji se dogodio 11. rujna u prostorijama Elektrotehničke škole u Zagrebu. Maloljetnik (15) sumnjiči se za pokušaj teškog ubojstva 14-godišnjeg učenika, dva pokušaja ubojstva djelatnica škole te devet kaznenih djela povrede djetetovih prava na štetu učenika koji su svjedočili ovom stravičnom događaju.
Kako prenosi 24sata, osumnjičeni 15-godišnjak je s maskom na licu i nožem čija je oštrica bila duga oko 20 centimetara nagovorio 14-godišnjaka da se nađu u školi u WC-u. Tamu ga je napao i zadao mu opasne ubode u tijelo. Život dječaka spašen je samo zahvaljujući brzoj reakciji liječnika, a on se trenutno oporavlja i u stabilnom je stanju.
Nakon napada na učenika, osumnjičeni je s nožem krenuo prema djelatnici zaduženoj za sigurnost koja je uspjela pobjeći, a potom je ubo 59-godišnju spremačicu i teško je ozlijedio prije nego što su ga ostali zaposlenici škole uspjeli savladati.
Nakon ispitivanja pred sucem za mladež, 15-godišnjaku je određen istražni zatvor zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke i ponavljanja djela. Iako napadač prema zakonu kao mlađi maloljetnik ne može ići u klasični zatvor, već mu najstroža mjera može biti upućivanje u Odgojni zavod do tri godine, stručnjaci naglašavaju važnost specifičnog pristupa.
Uzrok i motiv ovakvog ponašanja u ranoj adolescenciji pojasnio je specijalist psihijatrije Natko Gereš, voditelj Odjela za djelatnost savjetovališta za mentalno zdravlje u HZJZ-u.
-U dobi od 14 do 16 godina limbički sustav, koji nosi emociju, nagradu i traženje uzbuđenja, radi punim kapacitetom, dok prefrontalni korteks, koji nosi kontrolu impulsa, procjenu rizika i predviđanje posljedica, sazrijeva posljednji, u procesu koji traje do sredine dvadesetih. Razmak između tih dvaju sustava najveći je upravo u ranoj adolescenciji. Zato prijetnja budućom kaznom u toj dobi znatno slabije odvraća nego kod odrasle osobe, a povećava rizično ponašanje. Iz istog razloga iz kojeg je u toj dobi umanjena odgovornost, umanjena je i djelotvornost kazne, a povećana djelotvornost intervencije: mozak koji je najpodložniji pogrešnoj odluci najpodložniji je i promjeni. To je terapijski prozor i zakon ga tretira kao takvog, ističe dr. Gereš.
Liječnik upozorava i na štetnost klasičnih zatvorskih uvjeta za mlade u razvoju.
-Zatvor bi u tom prozoru radio protiv nas. Kada se dijete smjesti u zatvorene uvjete s drugom djecom sličnog ponašanja, antisocijalno se ponašanje među vršnjacima ne smanjuje nego uči, prenosi i nagrađuje. Uz to se prekida školovanje, slabi vezanost za obitelj i zajednicu, a izloženost nasilju i viktimizaciji raste. Tome treba dodati i kliničku sliku: među mladima u ustanovama zatvorenog tipa oko dvije trećine zadovoljava kriterije za najmanje jedan psihički poremećaj, uz višestruko veći rizik samoozljeđivanja i samoubojstva nego u općoj populaciji te dobi. Pravi zatvor takvo dijete ne čini odgovornijim, nego trajnijim slučajem. Djeca ne idu u prave zatvore zato što ih zatvor ne bi učinio odgovornijima, nego opasnijima, i za njih i za nas, zaključuje dr. Gereš.
