Država će sufinancirati ugradnju liftova: U Šibeniku ih nema 214 zgrada, u Kninu dvije sa sedam katova

Predlagatelj tog Programa u javnom savjetovanju, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, predlaže da država sufinancira trećinu troškova ugradnje dizala u zgrade koje ih nemaju, dok bi trećinu troškova sufinancirali gradovi i općine ako pristanu na to, a preostalu trećinu troškova sufinancirali bi suvlasnici, odnosno stanari. Velika većina zgrada bez dizala nalazi s u Zagrebu pa je dobra vijest što je gradonačelnik Tomislav Tomašević proljetos potvrdio da će Grad sudjelovati u 33-postotnom sufinanciranju ugradnje dizala, piše N1.

Pet uvjeta za ugradnju dizala

Ishodište predloženog Programa je u Zakonu o upravljanju i održavanju zgrada koji je stupio na snagu početkom ove godine. A da bi, prema tom Programu, bila moguća ugradnja dizala u postojeću zgradu potrebno je ispuniti nekoliko uvjeta. Prvi i osnovni je da suvlasnici (fizičke osobe) imaju u vlasništvu više od 50 posto suvlasničkih dijelova zgrade. Nadalje, da zgrada ima najmanje tri kata (prizemlje i dva kata minimalno) ili manje ako ondje stanuje osoba s invaliditetom, da je izrađen glavni projekt ugradnje dizala, da odluku o ugradnji dizala donese natpolovična većina suvlasnika te da suvlasnička zajednica ima osigurana financijska sredstva za sudjelovanje u ukupnim troškovima.

Očekuje se da će nakon savjetovanja s javnošću, u koje se može uključiti OVDJE, u veljači iduće godine biti objavljen javni poziv za ugradnju dizala nakon čega će teći rok za prijavu na natječaj u trajanju od 120 dana.

"Zakon više nije potreban, dizalo je standard"

Prema podacima Hrvatske udruge za dizala (HUDiZ), u Hrvatskoj su 16.804 zgrade s najmanje četiri etaže (prizemlje i tri kata) bez dizala, a više do šest tisuća ih je u Zagrebu.

"Prema našoj procjeni, u 25 posto tih zgrada tehnički je teško ili neisplativo izvesti ugradnju dizala pa procjenjujemo da je oko 10 tisuća zgrada u kojima bi se mogla ugraditi dizala. Program koji je sad u javnom savjetovanju odnosi se upravo na te zgrade", kaže nam Zdravko Čizmar, tajnik Hrvatske udruge za dizala (HUDIZ).

On podsjeća da je prije pedesetak i više godina na snazi bio zakon prema kojemu je bila obvezna ugradnja dizala u stambene zgrade s više od pet katova.

"Danas takav zakon nije potreban jer je uspostavljen standard da se prilikom gradnje ugrađuju dizala u zgrade bez obzira na njihovu katnost jer je to cjenovno prihvatljivo, a i kupcima privlačnije. Danas su dizala u zgradama poput klima-uređaja u automobilima - svi ih ugrađuju kao standard. Nitko neće kupiti stan u zgradi od tri i više katova ako nema dizala pa posebno propisivanje zakonom više nije potrebno", objašnjava.

"Ako ima mjesta unutar stubišta, problema nema"

Na pitanje je li teško ugraditi dizala u stare zgrade, pogotovo one građene početkom prošloga stoljeća i starije, Čizmar kaže da većih problema ne bi trebalo biti.

"U mnogim takvim zgradama bila su predviđena dizala unutar stubišta, ali nisu ugrađivana jer je to nekoć bilo skupo. Ako unutar stubišta ima dovoljno prostora, onda nema problema i to je najpraktičnije rješenje. Druga mogućnost je da se dizalo ugradi izvana, s dvorišne ili ulične strane zgrade. U tom slučaju postoje mogući problemi ako površina na koju se postavlja dizalo vlasnički ne pripada zgradi. Čest je slučaj da su te površine gradske pa onda treba podnijeti poseban zahtjev za korištenje te površine, a to nije nerješiv problem", ističe.

Dizalo, bi prema pravilniku, trebalo biti prilagođeno osobama s invaliditetom i površine dimenzija 110x140 centimetara.

"Puno je zgrada koje nemaju dovoljno prostora za ugradnju takvih dizala pa tada mogu biti i manjih dimenzija. Projektant to prilagodi, a ta dizala ne moraju biti pravokutnog oblika. Važno je samo da budu što bliže tim dimenzijama kako bi u njih mogle ući i osobe u kolicima", pojašnjava Čizmar.

Koliko košta ugradnja jednog dizala?

Čizmara je N1 pitao i koliko bi, na primjeru zgrade s pet katova, koštala ugradnja dizala koju bi, prema predloženom programu, sufinancirali država, lokalna samouprava i stanari.

Jedno dizalo, kaže, u prosjeku košta oko 60.000 eura, a o vrsti opreme ovisi hoće li biti skuplje od toga. S tom prosječnom cijenom, u zgradi s pet etaža i 20 stanova (četiri na svakoj) računica kaže da bi suvlasnici trebali dati 20.000 eura, odnosno tisuću eura svaki.

"Meni se to ne čini previsokom svotom. Često je problem da stanari iz prizemlja koji ne koriste dizalo nisu voljni sudjelovati u sufinanciranju. I sam sam živio u jednoj takvoj zgradi u kojoj su na višim katovima bili stariji i slabo pokretni susjedi. Mislim da bi trebali biti ljudi jedni prema drugima i ne razmišljati puno oko pristanka. Osim toga, ugradnja dizala povećava vrijednost same nekretnine. U zgradi s dizalom lakše je iznajmiti ili prodati stan", kazao je.

Dizalo nema 51 zgrada sa sedam katova

Prema podacima Hrvatske udruge za dizala, u Hrvatskoj su bez dizala 16.804 višestambene zgrade s najmanje tri kata i prizemlje. Više od polovice tih zgrada nalazi se u Zagrebu - 6.672, od kojih 3.962 u širem središtu grada. N1 donosi popis gradova sa stotinu i više zgrada bez ugrađenih dizala.

Zagreb 6672

Rijeka 1661

Osijek 790

Zadar 778

Pula 618

Split 539

Karlovac 354

Sisak 329

Sesvete 309

Šibenik 214

Dubrovnik 209

Slavonski Brod 205

Zaprešić 196

Varaždin 193

Velika Gorica 187

Poreč 181

Vukovar 164

Solin 160

Crikvenica 144

Knin 132

Makarska 113

Ploče 105

Vinkovci 104

Labin 100

U Hrvatskoj čak 51 zgrada sa sedam katova nema dizala. Od toga ih je 28 u Zagrebu, 13 u Rijeci, šest u Puli, dvije u Kninu te po jedna u Dubrovniku i Bedekovčini.