ISTRAŽUJEMO Vodeći domaći vlasnici u 2026. su država, 10-orica kapitalista i Crkva

U današnjem, trećem nastavku serijala donosimo sažeti pregled najznačajnije imovine i vodećih kompanija koje su još u domaćem - državnom, privatnom ili crkvenom - vlasništvu, s analizom njihovih udjela u stvaranju bruto-domaćeg proizvoda.

Hrvatska još nije prodala sve svoje bisere

Hrvatska je od 1996. do 2026. većinu najkvalitetnijih kompanija i najvažnijih djelatnosti prepustila većinskim vlasnicima iz Njemačke, Austrije, Italije, Slovačke i Mađarske (banke, telekomunikacije, farmaciju, naftu, tržište robe široke potrošnje, trgovinu itd.), više nego što je to prepustila većina članica Europske unije iz srednje i istočne Europe, koje su do 1989. bile u sovjetskom gospodarskom i sigurnosnom bloku. O tome smo iznijeli ključne podatke u prva dva nastavka ovog serijala. Ali, i dalje su neke od strateški važnih kompanija i djelatnosti ostale u hrvatskom, državnom, privatnom ili crkvenom, potpunom ili većinskom vlasništvu.

Vodeći domaći vlasnik u Hrvatskoj u 2026. je država, u čijem su posjedu HEP, HŽ-Infrastruktura i HŽ-Putnički prijevoz, Hrvatske vode, Hrvatske šume, nacionalni parkovi, Hrvatske autoceste, Hrvatska pošta, Plinacro, Jadranski naftovod i Podravka (čija grupa, koja je u mješovitom vlasništvu mirovinskih fondova i države, odnedavno posjeduje i Žito, Mirnu, Belje, Vupik, PIK Vinkovci, Belupo i još 15-ak manjih kompanija u Hrvatskoj i u susjednim zemljama), te Končar (također u većinskom vlasništvu više mirovinskih fondova i države) i Zagrebački holding.

Njima se priključuju vodeće kompanije u većinskom domaćem privatnom vlasništvu, pretežno u prehrambenoj industriji, plinarstvu, trgovini, turizmu i informatici: Fortenova, sa Konzumom i Tiskom, te PPD i ENNA (Pavle Vujnovac), Atlantic grupa (Emil Tedeski), Adris grupa (Ante Vlahović), Orbico (Branko Roglić), vodnjanski Infobip, Mesna industrija Pivac holding (vlasnici su i Kraša), Vindija (obitelj Drk) i Ćurkovićeve Plodine.

Kompanije, koje su u većinskom domaćem vlasništvu, izložene su otvorenoj konkurenciji europskih proizvođača hrane i rastućem uvozu. Tako je unazad pet godina uvoz hrane u Hrvatsku bio dvostruko veći od izvoza hrane. Davne 1996. Hrvatska je uvozila hranu u vrijednosti od samo 600 milijuna današnjih eura, a lani je uvezla hrane u vrijednosti od 6,5 milijardi eura.

Biseri i brendovi iz 1980-ih kojih više nema

U tranzicijskom razdoblju od 1996. do danas s gospodarske karte Hrvatske nestali su – nižemo ih samo kao ilustraciju potopa većine ondašnjeg državnog vlasništva u ekonomiji - i Croatia line, i Slobodna plovidba, i Ferimport, Zagrepčanka, MTČ i Torpedo, i Kemoboja, Jugovinil, Bagat, Inker i Oriolik, i TEF, Željezara Split, Karbon, Gredelj, Munja, Velebit i Greben, i Šibenka, Nama, Varteks i Vjesnik, te većina brodogradnje, skupa s Brodarskim institutom.

Odnos između inozemnih i domaćih vlasnika u građevinarstvu, u kojem se ostvaruje osam posto BDP-a u Hrvatskoj, danas je 40:60. Dvije su vodeće kompanije: Strabag, austrijsko-njemački koncern, i Kamgrad, u privatnom vlasništvu hrvatske obitelji Kamenski. Strabag vlada u niskogradnji i velikoj infrastrukturi (auto-ceste, mostovi, željeznica), a Kamgrad u visokogradnji (stanovi, trgovački centri, hoteli, turistički kompleksi).

Otkad je Hrvatska ušla u EU (1. srpnja 2013.), stranci su kupovali godišnje u prosjeku po 10.000 nekretnina, ali je većina potencijalnog građevinskog zemljišta i nekretnina za prodaju i sredinom 2026. još u većinskom domaćem vlasništvu. Prodaja tih nekretnina, osobito u jadranskom pojasu sa bližim zaleđem, i u Zagrebu, i u idućim će godinama biti glavni izvor financiranja visoke osobne potrošnje i visokog životnog standarda gotovo 40 posto stanovnika u Hrvatskoj. No, sve te transakcije imaju samo jedan minus: one su - jednokratne. Ista sudbina visi i nad poljoprivrednim zemljištem, za čiju je prodaju strancima 30. lipnja 2023. istekao moratorij, pa je otad proknjiženo više od 9000 transakcija u kojima su kupci bili - stranci!

Zašto Katolička crkva skriva svoje financije

Kad danas zbrojimo sve vrste transakcija s nekretninama u Hrvatskoj od 1996. do ljeta 2026., zaključujemo da su strani građani i kompanije u tom razdoblju kupili oko 230.000 nekretnina svih vrsta.

Prodor stranih vlasnika i izvoznika u Hrvatsku nije se zaustavio samo na gospodarstvu, nego se probio i u zdravstvo, gdje većina lijekova nakon prodaje Plive stiže iz uvoza, kao i većina medicinske opreme. U domaćem je vlasništvu s priličnom sigurnošću na dulji rok još samo školstvo, jer taj sektor strane kupce i investitore ne zanima.

Poseban vlasnički slučaj je Katolička crkva u Hrvatskoj, kojoj je u 1990-ima, Vatikanskim ugovorima, vraćena - u nekretninama ili u novcu - sva imovina koja je bila nacionalizirana nakon Drugog svjetskog rata. Tako je danas Katolička crkva vlasnik ne samo crkava, katedrala, samostana, župnih dvorova i pastoralnih centara, nego i brojnih poljoprivrednih i šumskih zemljišta, te građevinskih zemljišta i urbanih nekretnina. Neprocjenjiv dio imovine čine sakralna umjetnost, zlato, dragocjenosti i povijesni arhivi pohranjeni u Riznici zagrebačke katedrale i srodnim institucijama.

U tom imovinskom korpusu posebno se ističu zemljišta u Zagrebu, na kojima su nedavno građeni stambeni blokovi i strani trgovački centri. Brojne objekte širom Hrvatske lokalne biskupije daju i u zakup bankama, restoranima i inozemnim kompanijama, najviše u Zagrebu, Zadru, Splitu i Dubrovniku. Crkva se preko svojih tvrtki bavi i investicijama, od vjetroparkova do javnih garaža.

Ukupna vrijednost imovine Katoličke crkve u Hrvatskoj je poslovna tajna, pa nije poznata ni zastupnicima u Hrvatskom saboru, niti najširoj javnosti. O svojoj imovini Katolička crkva u Hrvatskoj dužna je obavještavati samo administraciju u Vatikanu, koja ima potpuni uvid i u financije ovdašnje Crkve, za razliku od vlade i medijske javnosti, koje su se te vrste uvida odrekle.

Konačni saldo: većinu super-imovine i BDP-a drže stranci

Vatikan, kao grad-država, povremeno obavještava, ne samo talijansku, nego i svjetsku javnost o svojim financijama, osobito o iznosima milodara, ali ne i o cjelini svojih imovinskih i poslovnih transakcija. Biskupije u Hrvatskoj ovdašnju javnost uopće ne obavještavaju o svojim financijama, pa tako ni iz Šibenske biskupije unazad 30 godina u javnost nije dospjela ni jedna vijest o stanju njezinih financija.

Kad se – prema podacima Eurostata, Državnog zavoda za statistiku i Fine - zbroje i procijene vlasnički udjeli u svim sektorima u Hrvatskoj, proizlazi da je u domaćem (državnom, privatnom i crkvenom) vlasništvu još gotovo 50 posto imovine, ali koja stvara manje od 40 posto bruto-domaćeg proizvoda, s očitom tendencijom daljeg pada tog udjela. Rastući, većinski ostatak čvrsto drže strani vlasnici ovdašnjih banaka, telekomunikacija, nafte, farmacije, trgovine i ukupne ponude na domaćem tržištu.