Vlada je u saborsku proceduru uputila prijedlog zakona kojim bi se omogućio smještaj posebno opasnih počinitelja teških kaznenih djela u posebnu ustanovu i nakon što odsluže zatvorsku kaznu. Riječ je o mjeri kojom država želi spriječiti ponavljanje najtežih zločina, a pitanje nadzora nad ranije osuđivanim počiniteljima posebno je došlo u fokus javnosti nakon što je ranije osuđivani Kristijan Aleksić ubio 19-godišnjeg Luku Milovca u Drnišu.
Prijedlog Zakona o tretmanu i smještaju osoba po punom izvršenju kazne zatvora Vlada je uputila Hrvatskom saboru na sjednici održanoj 9. listopada.
Prema predloženom rješenju, osobe koje su odslužile najmanje deset godina zatvora za određena teška kaznena djela mogle bi, pod zakonom propisanim uvjetima, biti smještene u posebnu ustanovu ako se procijeni da postoji visok rizik od ponavljanja nasilnih kaznenih djela.
O takvom smještaju odlučivao bi sud, a mjera ne bi imala unaprijed određeno trajanje. Sud bi svakih 18 mjeseci morao ponovno razmotriti postoje li razlozi za njezin nastavak.
Time se otvara mogućnost da osoba koja je u cijelosti odslužila izrečenu zatvorsku kaznu ipak ne bude odmah puštena na slobodu ako nadležni sud utvrdi da i dalje predstavlja ozbiljnu opasnost za druge.
Tragedija u Drnišu ponovno otvorila pitanje odgovornosti sustava
Pitanje postupanja prema ranije osuđivanim počiniteljima teških kaznenih djela posebno je osjetljivo u Drnišu, gdje je ubojstvo mladog Luke Milovca izazvalo potres u lokalnoj zajednici i otvorilo raspravu o tome je li sustav mogao učiniti više kako bi se tragedija spriječila.
Zanimljivo je da je Vlada na istoj sjednici na kojoj je raspravljala o novom zakonskom prijedlogu razmatrala i odgovor na zastupničko pitanje Damira Barbira, koje se odnosi upravo na tragični događaj u Drnišu.
Iako novi zakon nije predstavljen kao izravna posljedica drniške tragedije, slučaj pokazuje zašto je pitanje procjene opasnosti počinitelja i njihova nadzora nakon izlaska iz zatvora važno i za sigurnost lokalnih zajednica.
U početku samo pet korisnika, potencijalno obuhvaćena 322 zatvorenika
Prema podacima koje je objavila Vlada, u hrvatskom zatvorskom sustavu nalaze se 322 zatvorenika koji prema vrsti počinjenog kaznenog djela i duljini kazne ulaze u krug osoba na koje bi se novi zakon mogao odnositi. Među njima je 119 osuđenika na dugotrajni zatvor.
To ne znači da će svi oni nakon odslužene kazne završiti u posebnoj ustanovi. Za svakog pojedinca morala bi se provesti zasebna stručna i sudska procjena.
U početnoj fazi predviđen je smještaj pet korisnika, a za rad ustanove trebalo bi zaposliti najmanje 14 djelatnika, uključujući psihijatra, psihologa, socijalnog radnika i stručnjake za osiguranje.
Odluku o smještaju donosio bi nadležni županijski sud na prijedlog posebnog stručnog povjerenstva, uz dva neovisna psihijatrijsko-psihologijska vještačenja. Osoba na koju se mjera odnosi imala bi pravo na odvjetnika i žalbu Vrhovnom sudu.
Predloženi sustav zamišljen je kao oblik preventivnog tretmana, a ne kao dodatna zatvorska kazna. Njegova je svrha zaštita društva, ali i rehabilitacija osoba kod kojih postoji visok rizik od ponavljanja teških kaznenih djela.
Za Drniš, koji se još suočava s posljedicama tragedije u kojoj je izgubljen mladi život, ostaje posebno važno pitanje može li država pravodobno prepoznati opasne počinitelje i spriječiti da se slični zločini ponove.
