Pacijenti čekaju, rješenje postoji: 'Ako javno ne može, privatno mora odmah!'

Na Europski dan prava pacijenata stručni tim Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata uputio je Vladi, Ministarstvu zdravstva i HZZO-u konkretan prijedlog reforme zdravstvenog sustava, tvrdeći kako rješenje za liste čekanja već postoji – i to bez povećanja troškova. Ključna poruka njihova prijedloga je jasna: novac mora pratiti pacijenta, a ne zdravstvenu ustanovu.

Liste čekanja nisu samo pitanje novca

U svom obraćanju ističu kako su liste čekanja rezultat kombinacije više problema – nejednake dostupnosti zdravstvenih usluga, dvostrukog rada liječnika bez jasnih pravila, loše organizacije te činjenice da HZZO plaća kapacitete, a ne stvarne rezultate i dostupnost.

Posebno naglašavaju da privatni sektor trenutno djeluje izvan sustava, umjesto da bude njegov aktivni dio i rasterećenje javnog zdravstva.

Europski modeli kao primjer

Analizom zdravstvenih sustava Europske unije izdvojili su Nizozemsku, Belgiju i Dansku kao primjere dobre prakse. U tim državama sustav funkcionira na principu da financiranje prati pacijenta, što omogućuje veću dostupnost i smanjuje liste čekanja.

U praksi to znači da pacijent može birati između javnog i privatnog sustava, uz refundaciju troškova od obveznog osiguranja, dok se razlike u cijeni jasno definiraju i transparentno prikazuju.

HZZO mora postati aktivni kupac usluga

Jedna od ključnih reformi odnosi se na promjenu uloge HZZO-a. Umjesto pasivnog financiranja bolnica kroz paušalne iznose, predlaže se model u kojem HZZO aktivno ugovara konkretne zahvate i rokove.

Ako javna ustanova ne može pružiti uslugu u zadanom roku, HZZO bi automatski trebao omogućiti pacijentu liječenje u privatnoj ustanovi – bez dodatnih administrativnih prepreka.

Dualni rad liječnika treba urediti, a ne zabraniti

Stručnjaci upozoravaju kako zabrane rada liječnika u privatnom sektoru ne daju rezultate, već stvaraju dodatnu konfuziju. Umjesto toga, predlažu jasno definiranje pravila – koliko liječnik smije raditi privatno, pod kojim uvjetima i uz obaveznu transparentnost termina i cijena.

Naglašavaju i potrebu sprječavanja sukoba interesa, poput usporavanja rada u javnom sustavu radi povećanja privatnih prihoda.

Rokovi liječenja kao pravo pacijenata

Jedan od ključnih prijedloga je uvođenje standardiziranih rokova čekanja koji bi postali zakonsko pravo pacijenata. Primjerice, dijagnostički pregledi trebali bi biti dostupni u roku od 30 do 60 dana, a operacije unutar 90 dana.

Ako javni sustav to ne može osigurati, pacijentu bi se automatski ponudila alternativa – bez potrebe za dodatnim zahtjevima i “traženjem veza”.

Novac postoji, ali se loše raspoređuje

Autori prijedloga tvrde kako problem nije nedostatak novca, već način na koji se troši. Ističu da građani već sada značajno financiraju privatno zdravstvo jer ne mogu čekati, no taj novac ostaje izvan sustava.

Uvođenjem refundacija i uključivanjem privatnog sektora u javni sustav, taj bi se novac vratio pod kontrolu i koristio učinkovitije.

Neiskorišteni kapaciteti i ponavljanje pretraga

Poseban problem vide u neiskorištenim resursima – medicinska oprema često stoji neiskorištena u popodnevnim satima, dok se liste čekanja istovremeno povećavaju.

Također upozoravaju na učestalo ponavljanje pretraga zbog nedostatka interoperabilnosti sustava, što stvara dodatne troškove i opterećuje pacijente.

Pilot-projekt kao prvi korak

Predlaže se postupna implementacija kroz jednogodišnji pilot-projekt, i to u područjima gdje su liste čekanja najizraženije: dijagnostici, onkologiji, ortopediji i pedijatriji.

Cilj je testirati model bez promjene doprinosa i bez velikih zakonskih zahvata, već kroz drugačiji način ugovaranja i organizacije.

Najveća prepreka – otpor sustava

Iako rješenja postoje, autori upozoravaju da najveći problem nije ni novac ni nedostatak liječnika, već institucionalni otpor promjenama i strah od gubitka kontrole.

Kako navode, trenutni sustav odgovara dijelu institucija jer osigurava stabilno financiranje bez obzira na rezultate, dok bi novi model uveo odgovornost i mjerljivost.

Upozorenje na dodatne probleme u sustavu

Kao dodatni problem ističu i dopunsko osiguranje koje, prema njihovim riječima, ne pruža stvarnu zaštitu pacijentima jer su razlike u doplatama minimalne. Posebno zabrinjava činjenica da pacijenti često plaćaju lijekove koji su im nužni za život.

Navode i kako su im se javljali građani, uključujući i članove vladajućih struktura, koji su osobno iskusili probleme sustava – od dugih čekanja do nepovezanosti javnog i privatnog zdravstva.

“Rješenje postoji, samo ga treba provesti”

Zaključno poručuju kako Hrvatska može imati učinkovit zdravstveni sustav poput onih u zapadnoj Europi, ali uz tri ključna uvjeta: da novac prati pacijenta, da se dualni rad liječnika jasno uredi te da liste čekanja postanu glavni pokazatelj uspješnosti sustava.

U suprotnom, upozoravaju, pacijenti će i dalje snositi posljedice neučinkovitog sustava – ponekad i s tragičnim ishodima.

Potpisnici

Priopćenje potpisuje stručni tim Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata:

Dr. sc. Jasna Karačić Zanetti

Josip Perić, dipl. iur.

Prim. mr. sc. Katarina Sekelj-Kauzlarić, dr. med.

Izv. prof. dr. sc. Jadranka Pavić

Nina Pučić Prispilović, mag. iur.

Vlado Čutura, dipl. novinar