Betinska brodogradnja iz ženske perspektive: Izložba 'Žene kalafata' stiže pred zagrebačku publiku

Iako se o drvenoj brodogradnji najčešće govori kroz priče o kalafatima i njihovom zanatu, iza tog posla stajale su i žene čiji je doprinos često ostajao izvan glavne priče. Upravo njihovu ulogu u obitelji, brodogradnji i životu zajednice donosi izložba „Žene kalafata“.

Poslovi koji se nisu vidjeli, ali bez njih nije išlo

U betinskim brodograditeljskim radionicama ženska je ruka bila prisutna na brojne načine. Žene su pomagale muževima pri gradnji brodova, ali su istodobno brinule o svemu onome što je omogućavalo da se posao u škveru može nesmetano odvijati.

Pripremale su hranu za brodograditelje i pomoćne radnike, čistile i pospremale radionice, održavale kontakte s vlasnicima brodova i ugošćavale ih. Dok su se muškarci bavili gradnjom brodova, velik dio svakodnevnih obaveza ostajao je na ženama.

Njihov posao pritom nije završavao u brodograditeljskoj radionici. Uz brigu o djeci i kući, u vremenima kada drugog zaposlenja uglavnom nije bilo, radile su i u poljoprivredi, prodavale povrće, bile težakinje, čuvale djecu i brinule da obitelj funkcionira.

Priča o obitelji, radu i promjenama

Izložba kroz priču o ženama kalafata otvara i širu temu tradicijske obitelji i odnosa unutar nje. Govori o poslovima koji su se nekada smatrali „muškima“ i „ženskima“, o društvenim promjenama koje su mijenjale svakodnevni život te o mjestu koje su žene imale u svijetu drvene brodogradnje.

Njihov se rad često podrazumijevao i odvijao u sjeni, ali je istodobno bio važan za obitelj, brodograditeljski posao i cijelu zajednicu. Upravo zato izložba donosi pogled na betinsku brodogradnju iz nešto drukčije perspektive, one koja u središte stavlja žene čiji se doprinos dugo manje vidio.