'Oprostoreni vitraji' akademske slikarice Dominique Jurić stižu u Galeriju sv. Krševana

Na izložbi će biti predstavljeni radovi nastali kao jedinstvene prostorne kompozicije varenog željeza i stakla izrađenog u tehnici klasičnog vitraja. Autorica ih naziva 'oprostorenim vitrajima', spajajući tradicionalnu umjetnost vitraja sa suvremenim skulpturalnim izrazom. Kroz prožimanje svjetlosti, boje i metala, njezina djela stvaraju nove prostorne doživljaje inspirirane morskim svijetom, organskim oblicima i dinamikom prirode.

Izložba u Galeriji sv. Krševana donosi najnovije poglavlje njezina stvaralaštva te posjetiteljima pruža priliku upoznati osebujan umjetnički izraz u kojem se tradicionalna tehnika vitraja susreće sa suvremenom prostornom formom, dok motivi mora i njegovih stanovnika postaju simboli ljepote, krhkosti i trajne povezanosti čovjeka s prirodom.

Kustosica Barbara Vujanović o izložbi u Krševanu, napisala je:

'Na Mediteranu postoji duga tradicija neodbacivanja. Brodovi se krpaju desetljećima, ribarske mreže popravljaju, kamene kuće nadograđuju, maslinici se obnavljaju generacijama, a predmeti nastavljaju živjeti u drukčijem obliku i funkciji, umjesto da se odbace. Mediteran je ujedno mjesto specifičnog uprizorenja svjetlosti – u ljeskanju sunca na moru i svim mijenama koje se odražavaju na krajoliku i cjelokupnom životu. Stoga je posve razumljivo autoričino neumorno posezanje za mediteranskim, arhetipskim motivima poput masline, gajete, valova, riba… Tu su i posvete mjestima uz koje je Dominique Jurić vezana, poput Kornata.

Sve ove teme ona razvija u različite konstruktivne i kolorističke kompozicije, od jednostavnih i koloristički reduciranih do kompleksnih i raskošnih. Pritom se uopće ne zadržava na doslovnosti prikaza. Motiv je polazište za razumijevanje njegove unutarnje logike, ali i za osvještavanje vlastite motivacije te procesa poistovjećivanja. Mijenja se i sam način građenja djela. U tradicionalnom vitraju kompoziciju povezuju i nose olovni profili koji omeđuju obojene staklene plohe. U vitrajističkim skulpturama Dominique Jurić tu konstruktivnu ulogu preuzimaju željezne strukture. One više nisu tek tehnički nosači, nego postaju vidljivi dio likovnog jezika, svojevrsni kostur koji od fragmenata gradi cjelinu.

Pojedini objekti, od kojih je većina okupljena u tematske cjeline, istovremeno funkcioniraju kao zasebna poglavlja i kao jedinstvena priča o vječnom dijalogu s Mediteranom. Nimalo slučajno, okupljeni su u šibenskoj crkvici sv. Krševana, koja pripada istom povijesnom (ali ne i stilskom) razdoblju kao i bazilika Saint-Denis. U autentičnom ambijentu događaju se određena simbolička čitanja. Primjerice, skulptura koja predstavlja maslinu smještena je u apsidu, mjesto na kojem se tradicionalno postavlja raspelo. Prema jednoj od drevnih predaja, drvo Kristova križa povezivalo se s različitim vrstama stabala, među kojima se spominje i maslina. Fragmenti od kojih je sazdana maslina sugeriraju prijelaz od loma prema novoj stvarnosti, novome značenju i novoj svjetlosti – onoj koja će se u svakome od nas drugačije odraziti i otvoriti različita razumijevanja.'

Dominique Jurić jedna je od rijetkih hrvatskih umjetnica koja se sustavno bavi vitrajem kao suvremenim umjetničkim medijem. Nakon završene srednje škole pri Obrazovnom centru za kulturu i umjetnost u Zagrebu upisala je studij Povijesti umjetnosti i Etnologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je diplomirala 1991. godine pod mentorstvom prof. dr. sc. Ive Maroevića s temom Privatna galerijska djelatnost s posebnim osvrtom na grad Zagreb. Već tijekom studija sudjelovala je na međunarodnom muzeološkom tečaju Museological Approach to the Integrated Use of Cultural Heritage u Dubrovniku.

Godine 1993. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje diplomira u klasi profesora Eugena Kokota na Nastavničkom smjeru – slikarstvo. Ostala je upisana u povijest Akademije kao jedina studentica koja je diplomirala s temom vitraja, a svoju diplomsku izložbu predstavila je u Galeriji Forum.

Svoj umjetnički put nastavila je usavršavanjem upravo na području vitraja. Specijalizirala se u Francuskoj i Švicarskoj, sudjelujući 1999. godine na međunarodnom stručnom skupu 3ème Forum international sur la conservation et la technologie du vitrail historique u Fribourgu te pohađajući seminar Peinture sur verre, grisaille u uglednom Centre International du Vitrail u Chartresu. Dodatno se usavršavala i u Romontu, jednom od najvažnijih europskih središta umjetnosti vitraja.

Posebno mjesto u njezinu stvaralaštvu zauzima istraživanje mogućnosti vitraja izvan arhitekture. Tradicionalnu tehniku oslobađa njezine uobičajene funkcije i pretvara je u samostalne prostorne objekte, stvarajući prepoznatljiv autorski rukopis koji objedinjuje slikarstvo, skulpturu i svjetlost.

Godine 2018. Grad Zagreb otkupio je njezin rad "Solilokvij", koji je postavljen u jedan od lukova atrija Hrvatskog prirodoslovnog muzeja te se nalazi u njegovu stalnom postavu.

Uz umjetnički rad bavi se dizajnom i vodi likovne radionice za djecu. Do danas je ostvarila 26 samostalnih i 89 skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU), živi i radi u Zagrebu.