Imaš vijest?
Imaš informaciju iz prve ruke, fotografiju, video, dobru ideju ili te nešto muči?
PODIJELI S NAMA!'Treba maknuti vlast koja ne poštuje zakone'
Šibenski glumac Leon Lučev bez zadrške: 'Kao da netko Plenkovića nježno hvata za jaja i zavrće ih'
Šibenski glumac Leon Lučev u velikom intervjuu za Express.hr otvoreno je progovorio o novoj multimedijalnoj predstavi „Zakopana čuda“, svom umjetničkom i ratnom iskustvu, ali i stanju hrvatskog društva i politike, pritom ne štedeći oštre kritike na račun vladajućih. Istaknuo je kako predstava, koju izvodi sa suprugom Jelenom Graovac Lučev, slavi ljubav u vremenu obilježenom ratovima i podjelama, dok je u osvrtu na političku i društvenu stvarnost upozorio na korupciju, rastući nacionalizam i gubitak odgovornosti vlasti, poručivši kako je Hrvatskoj nužna temeljita promjena, osobito kroz reformu obrazovanja i jačanje demokratskih vrijednosti.
Renomirani kazališni i filmski glumac Leon Lučev i glumica Jelena Graovac Lučev već više od mjesec dana oduševljavaju publiku multimedijalnom predstavom”Zakopana čuda”, koja spaja punk i poeziju te slavi ljubav. Predstavu je režirala Nina Violić u žestokom ritmu, a izvodi se u Centru za kulturu Trešnjevka u Zagrebu i Kući umjetnosti Arsen u Šibeniku.
Express: Zašto ste odlučili u ovo vrijeme ratova, trumpizacije i putinizacije svijeta raditi kazališnu predstavu “Zakopana čuda” prema vrlo poetičnom tekstu Monike Herceg, koji zapravo slavi ljubav?
Jelena i ja već četiri godine vodimo radionice glumačkog rada na poeziji u sklopu festivala Škure u Šibeniku. U tom radu istraživali smo s polaznicima koje izvođačke potencijale poezija skriva u sebi, koliko je ona uzbudljiva i koliko može biti razigrana, živa, direktna i bezobrazna. To je za mene bio neki podsvjesni početak ove predstave. U potrazi za prvim projektom Umjetničke organizacije Taht pročitali smo mnogo predivnih tekstova, ali jednostavno nisu bili naši. Onda nam je Monika Herceg poslala svoju dramu “Zakopana čuda” i oboje smo zaključili: “To je super!”. Odlučili smo raditi taj tekst, zatim je u taj prostor ušla Nina Violić da režira i nakon nje se polako počela okupljati ekipa “Zakopanih čuda”. Ekipa ljudi koji su imali potrebu baviti se ljubavlju u vremenu mržnje, ratova i boli. Ljubav koja nam je najbliža, najpotrebnija, najuzbudljivija, a nekad djeluje zastrašujuća. Ivanka Mazurkijević, Damir Martinović Mrle, Andrea Bistričić, Toni Soprano, Roza Jurić i Boris Poljak.
Express: Tekst Monike Herceg je vrlo poetičan i liričan, ali istodobno i višeslojan jer zahvaća puno tema i problema vezanih za partnerske odnose o kojima se u kazalištu manje govori. Kako ste se nosili kao bračni partneri s tim intimnim temama?
Kad smo Jelena i ja osnivali Umjetničku organizaciju Taht, odlučili smo da će projekti - koje ćemo realizirati, istraživati, govoriti, njegovati - slaviti ljubav. “Zakopana čuda” su predstava koja govori o ljubavi, strahovima, boli, usamljenosti, gubitku... Pojedini monolozi koje Jelena govori na sceni rijetki su u literaturi u svojoj direktnosti komunikacije problema, usamljenosti, nerazumijevanja s kojima se žena susreće u trenucima trudnoće, ranog majčinstva. Radili smo predstavu s pauzama od oko osam mjeseci, i to vrijeme nam je dalo prostor da pounutrimo te poetske tekstove, da budu naši, da ih osjećamo i uživamo u njima. Poezija u radu otvara divne prostore unutar tebe samoga dok je dijeliš. Kad smo radili radionice poezije na Međunarodnom festivalu suvremene književnosti Šibenske književne ure - Škure, uvijek smo od ljudi tražili esenciju izgovorenog, pomiješanu s njihovom autentičnošću. U našem procesu Nina je to isto tražila od nas s Monikinim tekstom.
Express: Uspjehu predstave “Zakopano čudo” uvelike je pridonijela redateljica Nina Violić, koja je poetski tekst Monike Herceg postavila u žestokom pankerskom ključu kao spoj punka, poezije i multimedije.
Predivna mi je poezija koja je pankerska, direktna, žestoka. Kad likovi jedan drugome jebu majku, i to može biti poetično! Čim smo pročitali taj tekst, odmah smo oboje shvatili da je u njegovoj suštini punk. A kako i Nina kuži punk, Monika piše iz punka, a i mi smo u svojoj esenciji pankeri, Mrle i Ivanka vole punk, Andrea kroji punk... napravili smo punk predstavu.
Express: Također, igrate u hit predstavi “Nigdje, niotkuda” riječkog HNK Ivana pl. Zajca u kojoj redatelj Ivica Buljan donosi, osim priče o Bekimu Serjanoviću, svojevrsnoj ikoni riječke punk scene, i suptilnu kritiku političke Rijeke početkom devedesetih, koja je onemogućila Serjanoviću nastavak studija i ostanak u Rijeci. Kako ste se nosili s izazovima kompleksnog lika Bekima Serjanovića?
Poznavao sam Bekima, jednom davno trebali smo raditi film po njegovoj knjizi, ali to se, nažalost, nije dogodilo. Dvoumio sam se hoću li prihvatiti tu ulogu ili ne, osjećao sam to neko ludilo u sebi, jer Bekim užasno korespondira s nekim od mojih unutarnjih prostora. A onda me Ivica Buljan dosta nježno vratio u kazalište, na čemu sam mu zahvalan. Radio sam neku svoju viziju Bekimovih unutarnjih prostora, koje sam osjećao kroz njegovu literaturu. Kad mi ljudi kažu da je Bekim bio puno topliji i više light, odgovaram im da je to OK, ali ih također pitam čitaš li ti njegove knjige, je l’ znaš o čemu on piše? Jedno je kakav je čovjek na van, a kakav je unutra. Za tu predstavu je važno još nešto, naime, Ivica nam je rekao prije premijere: “Ekipa, ovo je working progress!”, dakle, to nije završena predstava, ona će se razvijati. Naša predstava danas i ona koju smo izveli na premijeri nije ista. Ona je strukturalno čvrsta, ali mi smo zaigraniji, slobodniji, kompaktniji, emotivniji... Ta predstava je užasno precizna, ima puno detalja, a opet je pankerska i možeš emotivno improvizirati koliko hoćeš. U trenutku kad smo mi osjetili sigurnost dok je igramo, kad smo bili kao tim predstave sigurni u svaki detalj, tad je i predstava dobila krila. Jučer smo imali predivnu izvedbu u Kranju, došli su kolege s klase Tarika Žižka, koji glumi mladoga Bekima, Oni su gledali premijeru, pa zatim ovu izvedbu u Kranju i pitali su Tarika jesmo li skratili predstavu? Nismo, ali mi je igramo s većim guštom i to mijenja osjećaj kod publike.
Express: Vi ste Šibenčanin, predstava “Zakopana čuda” praizvedena je u prosincu u Kući umjetnosti Arsen u Šibeniku, gradu koji se zadnjih godina, zahvaljujući obnovi i atraktivnim programima u tvrđavama te festivalima Fališ i Škure, pretvorio u jedno od kulturnih središta Hrvatske. Kako ste doživjeli njegovu preobrazbu iz grada mrtvih u grad atrakcija?
Šibenik je danas zanimljivo kulturno središte, koje ima nevjerojatne potencijale. Primjerice, šibenski Advent je ludilo! Izborom adventskog programa, posebno bendova, pojedinaca koji nastupaju za Novu godinu poput Morcheebe, kreira se vrlo nježna atmosfera u gradu koja privlači puno ljudi koji imaju potrebu biti u Šibeniku za blagdane. Također, Tvrđava kulture Šibenik radi čuda organizirajući odlične koncerte te stavlja Šibenik na svjetsku mapu koncerata. Kuća umjetnosti Arsen ima repertoar najkvalitetnijih europskih i svjetskih filmova, također zanimljiva glazbena gostovanja. U Klubu Azimut održava se 200 koncerata godišnje te je odgojio i odgaja predivne generacije mladih Šibenčana. Šibenik ima ideju razvoja grada, a to je ideja kulturnog održivog turizma. Jedina institucija koja ne prati ovaj Šibenski kulturni potencijal je Šibensko kazalište, koje je zadnjih godina pasivno, ne pokazuje nikakav potencijal i svodi se na loše predstave. Šibenskom kazalištu trebaju nova energija, zamah i novi ljudi. Jedini kazališni potencijal je nevjerojatan rad Oriane Kunčić sa šibenskom djecom i njihova produkcija koja tematski komunicira s gradom. Iskreno se nadam da je ona sljedeća ravnateljica šibenskog kazališta. Vjerujem da bi šibensko kazalište s energijom i znanjem Oriane Kunčić tad bilo u skladu s Tvrđavom, Arsenom i Azimutom.
Cijeli intervju pročitajte na portalu Express.hr.