Snimio sva sela iz Arsenove Posljednji tango u Đevrskama: 'Sanjao sam djedovinu, zavičaj nikada neće izaći iz mene'

YouTube kanal Born in Dalmatia mjesto je na kojem tisuće ljudi iz svih dijelova svijeta gledaju prizore zapuštenih i napuštenih sela dalmatinskog krša te upoznaju ljude koji su ondje ostali živjeti. Iza objektiva stoji Milorad Tomasović, autor koji je vlastitu životnu priču, raseljavanje i čežnju za zavičajem pretočio u dokument vremena.

Gotovo sva sela iz poznate Arsenove pjesme Posljednji tango u Đevrskama mogla su se vidjeti na njegovu kanalu, ali danas bez tanga, svjetala i ljudi. Ostali su krš, tišina i nemilosrdna ljepota krajolika u kojemu su, kako sam kaže, zmije češći prolaznici od ljudi. Upravo tu surovost i istina svakodnevice Tomasović bilježi kamerom, stvarajući vizualnu arhivu nestajućeg svijeta, piše Dalmacija Danas.

“Srce mi je bilo puno kad sam došao”

Iako već 31 godinu živi u Vojvodini, Milorad i dalje govori kao da je jučer otišao iz Smrdelja. Prvi put nakon rata u rodno selo vratio se 2008. godine, na blagdan svetog Ilije.

“Trinaest godina sanjao sam djedovinu. Kad sam napokon stigao, bio je to spoj radosti i tuge. Tužno je bilo vidjeti pusto selo, ali srce mi je bilo puno jer sam opet bio doma”, prisjeća se. Kaže da zavičaj nikada ne izlazi iz čovjeka, osobito kada su u njemu korijeni generacija i djetinjstvo provedeno uz ovce, koze i život u prirodi.

Snima svaki povratak, uz veliku podršku supruge

Kanal Born in Dalmatia postoji već nekoliko godina, no pravi uzlet posljednjih je mjeseci doživio na Instagramu i TikToku. Krš, ovce, pastiri, stare kamene kuće i zaboravljena sela njegova su stalna inspiracija.

“U početku sam snimao samo svoje selo, a kako se ljudima svidjelo, počeo sam obilaziti i okolicu. Sve se događa spontano – često tek tog dana odlučim kamo ću krenuti”, objašnjava. Veliku podršku pruža mu supruga Sanja, koja nije rođena u Dalmaciji, ali je, kaže, jako zavoljela taj kraj.

Zimi sela djeluju pusto, no Milorad ističe da u njima ipak ima života. Ljudi su, dodaje, često suzdržani pred kamerom, ali se trudi pronaći sugovornike koji žele ispričati svoju priču.

“U obitelji i dalje pričamo tako”

Gledatelji su brzo primijetili da je Tomasović zadržao dalmatinski govor i naglasak. Ljeti, kada se raseljeni vraćaju u zavičaj, sela ponovno ožive, a obnovljenih kuća je sve više.

“Ljudi su snažno vezani uz svoj kraj, i zato kanal ima toliku gledanost. Mnogi danas žive po svijetu, a nostalgija ih vuče natrag. Posebno im se sviđa moj govor, jer je autentičan – u obitelji i dalje pričamo tako. To su stvari koje treba čuvati od zaborava”, kaže za Dalmaciju Danas.

Stariji, sami i željni razgovora

U svojim videima Milorad često bilježi susrete sa starijim ljudima koji su ostali sami u zaboravljenim selima. Kaže da su mnogi željni razgovora i da im puno znači što netko snima njihova sela kako ne bi nestala iz kolektivnog sjećanja.

“Ta toplina i prisnost danas se rijetko osjete u gradovima. U selima još postoje”, dodaje.

Vjera u povratak života na selo

Iako je stvarnost dalmatinskog zaleđa teška, Tomasović ostaje optimist. Vjeruje da će se ljudi jednog dana ponovno vraćati selu i obnavljati svoja imanja.

“Ako sam svojim snimkama barem malo ohrabrio nekoga da se vrati u zavičaj, makar i na kratko, to smatram uspjehom”, kaže. Zaključuje kako su predrasude i strah još uvijek prisutni, ali da život mora ići naprijed.

“Žilavi smo mi. Opstajali smo na ovom kršu kroz povijest. Da nas danas nema, stare svetinje bile bi jedini dokaz da smo ikad postojali”, poručuje Milorad Tomasović u razgovoru za portal Dalmacija Danas.