Imaš vijest?
Imaš informaciju iz prve ruke, fotografiju, video, dobru ideju ili te nešto muči?
PODIJELI S NAMA!Sjećanje na nevine žrtve rata
Zločin koji još čeka punu pravdu: 34 godine od masakra obitelji Čengić u Erveniku
Na današnji dan prije 34 godine u zaseoku Šašići kod Ervenika brutalno je ubijena četveročlana obitelj Čengić – otac Drago, majka Nevenka te njihovo dvoje malodobne djece, Slobodan (11) i Goran (4). Povodom tužne obljetnice, Srpsko narodno vijeće (SNV) ponovno je upozorilo da su počinitelji ovog ratnog zločina i dalje nedostupni hrvatskom pravosuđu, pozvavši nadležne institucije na hitno djelovanje.
Uz mještane i članove obitelji Čengić, predstavnici SNV-a i SDSS-a danas su u Erveniku položili vijence i zapalili svijeće u znak sjećanja na Dragu, Nevenku i njihovo dvoje djece, nevine žrtve jednog od najtežih ratnih zločina počinjenih na tom području.
Iz SNV-a su tom prigodom ponovno uputili apel policiji i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske da poduzmu sve potrebne mjere kako bi se osigurala dostupnost optuženih ili osuđenih ratnih zločinaca, kao i da Srbija i Hrvatska obnove regionalnu suradnju u predmetima u kojima postoje saznanja o prebivalištu osoba pod sumnjom ili s presudama za ratne zločine.
Prema navodima SNV-a, početkom 1992. godine pripadnici srpskih paravojnih postrojbi tzv. „Krajine“, skupina od tridesetak krajinskih milicajaca, sustavno su terorizirali nesrpsko stanovništvo na tada okupiranom području Ervenika. Kuće su pljačkane i paljene s ciljem trajnog protjerivanja stanovništva.
Najstrašniji zločin u tom kraju dogodio se upravo 18. siječnja 1992. godine, kada su pripadnici spomenutih paravojnih formacija u osvetničkom pohodu došli do kuće obitelji Čengić. Kroz nasilje i teror nad civilima, bešćutno su ubili Dragu i njegovog 11-godišnjeg sina Slobodana, a potom su oružje usmjerili prema Nevenki koja je u naručju držala četverogodišnjeg Gorana. Nakon ubojstva, kuća obitelji Čengić je zapaljena, kao i domovi ostalih erveničkih Hrvata.
Za ovaj zločin je presudom Okružnog suda u Šibeniku i Vrhovnog suda Republike Hrvatske 19. kolovoza 1993. godine osuđeno osam osoba. Drugooptuženi je izručen iz Velike Britanije 11. studenoga 2008. godine, dok su ostali osuđeni u odsutnosti te su i danas nedostupni hrvatskom pravosuđu.
"Unatoč postojanju pravomoćne osuđujuće presude, osuđeni su i dalje na slobodi, što u ovom slučaju predstavlja de facto amnestiju odgovornih za ratni zločin", upozorili su iz SNV-a, naglasivši da obitelji žrtava, ali i cijelo društvo, imaju pravo na pravdu.