Na današnji dan obilježava se godišnjica smrti Vesne Parun, jedne od najvećih hrvatskih pjesnikinja, koja je preminula 25. listopada 2010. godine u 88. godini života.
Njezine riječi i danas odzvanjaju jednako snažno, kao svjedočanstvo neukrotive slobode duha i neumorne pjesničke strasti.
Rođena 10. travnja 1922. na otoku Zlarinu, Parun je već prvim pjesmama najavila izniman talent i osjetljivost prema svijetu oko sebe. Bila je prva žena koja je u poslijeratnoj Hrvatskoj objavila ljubavnu zbirku 'Zore i vihori' 1947. godine, čime je otvorila put novoj generaciji autorica i pokazala da poezija može biti istovremeno nježna i buntovna.
Njezino opsežno stvaralaštvo obuhvaća više od šezdeset knjiga poezije, eseja, bajki i drama, a djela poput 'Ti koja imaš nevinije ruke', 'Stid me je umrijeti', 'Paralelne košare' i 'Ukleti dažd' uvrstila su je među klasike hrvatske književnosti. Iako je živjela izvan književnih krugova i često u osami, od umjetnosti nikada nije odustajala. Bila je beskompromisna, britka i ponosna, kako u riječima, tako i u životu.
U kasnijim se godinama suočila s teškim životnim uvjetima, no nastavila je pisati uz dozu ironije prema vlastitoj sudbini i društvu. Vesna Parun pokopana je na zagrebačkom groblju Mirogoj, a njezina poezija i dalje živi kroz čitanja stihova u školama, knjižnicama i kulturnim ustanovama diljem Hrvatske, podsjećajući na autoricu koja je poeziju živjela do posljednjeg daha.
