Imaš vijest?
Imaš informaciju iz prve ruke, fotografiju, video, dobru ideju ili te nešto muči?
PODIJELI S NAMA!
Psi možda ne razumiju ljudsku krivnju, ali jako dobro znaju kad je njihov vlasnik uzrujan — i tada posežu za cijelim repertoarom “psećih isprika”.
Stručnjaci objašnjavaju da naši četveronožni prijatelji ne osjećaju kompleksne emocije poput ljudi, no odlično čitaju ton glasa, govor tijela i raspoloženje u prostoru.
Upravo zato, kad ukradu čarapu, raznesu papuče ili počaste se sendvičem sa stola, vrlo brzo nude svoje verzije pomirbe: spuštenu glavu, izbjegavanje pogleda ili nježno gurkanje rukom. Profesionalna trenerica pasa Shannon Kenny za Parade Pets ističe da takva ponašanja nisu priznanje krivnje, već instinktivni pokušaji smirivanja napetosti i ponovnog uspostavljanja bliskosti, prenosi Index.
Psi su poznati po beskrajnoj odanosti i nježnosti, pa čak i najživahniji među njima imaju svoje trenutke kada pokušavaju “ispričati se”. Iako se njihova ponašanja često doživljavaju kao stid, stručnjaci naglašavaju da je riječ o mehanizmima koji služe izbjegavanju sukoba i popravljanju narušene atmosfere.
Jedan od najprepoznatljivijih signala je spuštanje glave — pseći način poručivanja da nemaju loše namjere. Slično tome, izbjegavanje pogleda još je jedan klasičan način smirivanja situacije, dok pojačano njuškanje služi i psu i čovjeku: smanjuje stres i mijenja atmosferu u prostoru.
Neki psi, pak, idu korak dalje i prevrću se na leđa, pokazujući trbuh kao izraz ranjivosti i povjerenja. Spori treptaji također su oblik suptilne komunikacije, svojevrsni “pseći osmijeh” koji govori da je sve u redu.
Fizički kontakt među najjačim je znakovima pomirenja. Lizanje ruke ili obraza, traženje zagrljaja ili naslanjanje glavom na vlasnikovo krilo znakovi su da pas pokušava obnoviti bliskost. Zijevanje u napetim trenucima nije znak umora, već mehanizam smirivanja, a donošenje igračke može biti pokušaj da se atmosfera ublaži i preokrene u igru. Naposljetku, mnogi će psi nakon nestašluka jednostavno – pratiti vlasnika u stopu, tražeći sigurnost i signal da je sve dobro.
Stručnjaci savjetuju da vlasnici na takva ponašanja odgovore smireno i nježno. Vikanje može pojačati strah, dok umiren ton glasa i jednostavne naredbe poput “sjedi” ili “lezi”, nagrađene poslasticom, pomažu psu da preusmjeri energiju i izgradi sigurnije obrasce ponašanja. Pritom je korisno ponuditi prihvatljivu aktivnost poput igračke ili žvakalice, kako se situacija ne bi ponovila.
Iako psi ne razumiju moralne koncepte kao ljudi, savršeno osjećaju raspoloženje svojeg čovjeka. Prepoznamo li njihove male geste pomirbe, lakše ćemo graditi odnos pun povjerenja, razumijevanja i ljubavi — onakav kakav naši četveronožni prijatelji svakodnevno pružaju nama.