Marija Miloševska u Murteru predstavila kolekciju srebrnih broševa inspiriranih Kornatima

Autorica, koja stvara pod brendom MAMKA, kroz jednogodišnje je istraživanje Kornatskog arhipelaga prevela dušu, krajolike i ribarske priče tog područja u jezik suvremenog filigrana. Kolekciju čini jedanaest autorskih srebrnih broševa inspiriranih konkretnim otocima i lokalitetima. Govoreći o svom doživljaju tehnike, Miloševska objašnjava.

-Za mene filigran nikada nije bio samo dekorativna tehnika. Doživljavam ga kao jezik linije – linije koja može nositi sjećanje, povezivati prošlost i sadašnjost te omogućiti tradiciji da živi u sasvim novom kontekstu. U ovom je projektu srebrna žica postala način da mapiram nešto što se ne može pronaći na običnoj geografskoj karti: sjećanje, ljudsku prisutnost, kretanje i pripadnost.

Broš kao otok, tijelo kao more

Sam koncept izlaganja bio je zamisao daleko od klasične galerijske postave, spajajući wearable art, performans, modnu prezentaciju, glazbu i poeziju. Broševe su na Šikinoj rivi nosili upravo mještani odjeveni u crno, čime su tijela postala more, a broševi otoci koji se kreću.

-Od samog početka imala sam jednu jasnu sliku: broš je otok, a tijelo je more. Kada se broš postavi na ljudsko tijelo, otok se počinje kretati. Napušta svoju fiksnu točku na karti i putuje s osobom koja ga nosi, naglasila je autorica, dodavši koliko joj je važno bilo uključiti lokalnu zajednicu.

-Posebno mi je bilo važno da broševe nose upravo mještani, ljudi koji pripadaju prostoru iz kojeg su ove priče proizašle. Za mene je to bio najljepši način da ovih jedanaest malih teritorija postane jedan novi, pokretni arhipelag.

Prezentaciju na otvorenom, usred noći i uokvirenu tradicijskim brodicama te latinskim jedrima, pomogla je ostvariti voditeljica festivala Jelena Ćurić Čokolić. U glazbeno-scenskom dijelu večeri izvedene su pjesme Ive Šikića Balare o Kornatskim otocima u izvedbi Vedranka Balare, dok je na violončelu nastupio Viktor Hodak. Program je vodio Nikola Urukalo, a atmosferu su fotografijama zabilježili Igor Turčinov i Jadran Kale.

Dijalog dviju kultura i povratak pričama

Događaj je izazvao snažne emocije i reakcije kod okupljene publike, koja se nakon službenog dijela zadržala u razgovoru s autoricom prepoznajući kornatske motive.

-No ono što me najviše dirnulo bila je reakcija ljudi. Za mene je to bila prekrasna potvrda da ljudi nisu prepoznali samo tehniku ili formu, nego su uspostavili osobnu vezu s pričama koje nose ovi mali srebrni otoci. Možda mi je upravo taj trenutak bio najvažniji u cijelom ovom jednogodišnjem putovanju: priče koje sam uzela s otoka, kroz svoj sam rad ponovno vratila ljudima koji s njima žive, priznala je Miloševska.

Ovaj projekt ujedno nosi i značaj kulturnog dijaloga između Sjeverne Makedonije i Hrvatske.

-Kao makedonskoj umjetnici, ovaj projekt za mene ima još jedno važno značenje. U njemu su se prirodno susrela dva kulturna prostora – moje iskustvo s filigranom te kulturna i pomorska baština hrvatskog Jadrana. Nisam željela jedno 'prevesti' u drugo, nego stvoriti prostor u kojem će međusobno razgovarati, zakljulčuje Miloševska, poručujući kako kolekcija za nju predstavlja novu kulturnu kartu satkanu od srebrne žice, otoka i ljudi, a sam arhipelag tek je započeo svoje putovanje.