Ravnateljica primoštenske škole Ana Matošin osvojila tri zlata na turniru: ‘Vratila sam se tenisu nakon 20 godina pauze’

I dok je trostruki trijumf na šibenskim teniskim terenima mnogima bio pravo iznenađenje, Matošin se na takve rezultate već pomalo naviknula. Posljednjih nekoliko godina redovito sudjeluje na turnirima i ligama diljem županije, osvaja Šibenski masters i Šibensku rekreativnu ligu, a prošle je godine igrala i u Kninu. No ono što njezinu sportsku priču čini posebno zanimljivom jest činjenica da tenis gotovo uopće ne trenira.

- Nemam zapravo slobodnog vremena. Ako uspijem, odigram neki meč, ligu ili turnir. Voljela bih da imam više vremena za tenis, ali jednostavno ga nema. Meni odgovara dinamičan život i tako živim od jutra do večeri- govori Ana Matošin.

A dinamike u njezinu danu doista ne nedostaje.

Od sporta i škole do poljoprivrede

Matošin je po struci kineziologinja, a u Osnovnoj školi Primošten radi već dugi niz godina. Od rujna je na mjestu ravnateljice, no novu funkciju, kako kaže, ne doživljava kao razlog da se udalji od učenika i neposrednog rada s njima. I dalje je svakodnevno u školi, uključena u njihove aktivnosti, projekte i nastavu. S učenicima je bere masline, skuplja mendule, sudjeluje u različitim aktivnostima na terenu, a posebno mjesto u radu škole ima upravo sport.

- Ne želim se maknuti iz struke. Ravnateljica sam, ali oni su svaki dan sa mnom. Želim i dalje kroz nastavu i različite projekte biti uključena u njihov rad, govori nam.

Tijekom godina u školi je pokretala i provodila brojne sportske i terenske aktivnosti. Učenici su tako odlazili na skijanje, rafting, karting, u adrenalinske parkove i na različite druge sadržaje. Rezultati nisu izostali – škola je ostvarivala zapažene rezultate na natjecanjima, uključujući i državnu razinu. Posebno je ponosna na uspjehe sportske udruge 'Igre bez granica' čija je predsjednica. Četiri su puta bili prvaci županije, a kroz Coca-Cola Cup stigli su i do državnog natjecanja. Ne smijemo zaboraviti ni veliki uspjeh i brojne osvojene turnire na male branke.

Sve to posebno dobiva na težini kada se zna da OŠ Primošten ima oko 180 učenika.

- Nama je puno teže napraviti izbor i pronaći prvu postavu jer smo mala škola. Kad se usporedimo sa školama koje imaju po tisuću učenika, jasno je koliko je teško pronaći dovoljno djece za pojedine sportove. Zato su naši rezultati još vrjedniji.

Tenisu se vratila nakon gotovo 20 godina

Ljubav prema tenisu nije nova. Ana Matošin počela je trenirati još kao djevojčica, s 11 godina. Do 15. godine već je ostvarivala dobre rezultate, no odlaskom u srednju medicinsku školu u Šibenik, iz Primoštena je bilo teško uskladiti školu, praksu i treninge.

Teniski reket potom je gotovo nestao iz njezina života i nije igrala dvadesetak godina. A onda je prije pet-šest godina sasvim slučajno ugledala najavu teniskog turnira ‘Sv. Mihovil’.

- Vidjela sam najavu turnira i pomislila kako bih se mogla prijaviti. Bilo je tu i misli: ‘Ana, pa jesi ti normalna, 20 godina nisi igrala’. No, došla sam i iznenadila samu sebe. U prvom nastupu osvojila sam dvije prve i jednu drugu nagradu. Od tada se tenis ponovno uvukao u moj život - priča nam.

I danas igra uglavnom rekreativno, bez klasičnih treninga, kad god uspije pronaći malo vremena između škole, obitelji, poljoprivrede, životinja i svih drugih obveza.

Iako je trostruko zlato osobni sportski uspjeh, Matošin ga ne promatra samo tako. Kao ravnateljica posebno ističe ono što svojim primjerom može pokazati učenicima.

- Mislim da moramo biti primjer djeci jer oni stvarno uče iz našeg obrasca ponašanja. To mi je najvažnije. Sve se može kad se hoće i kad se čovjek potrudi. Trud je uvijek potreban - govori nam Ana koja svoj posao doživljava kao poziv.

Upravo je to poruka koju želi prenijeti i svojim učenicima – nije najvažnije koliko netko ima vremena, nego koliko je spreman uložiti truda i koliko mu je do nečega stalo.

Njezin vlastiti raspored pokazuje da vremena često gotovo i nema. Uz posao ravnateljice, školu i sportske aktivnosti, bavi se i poljoprivredom te brine o životinjama. Dani su joj ispunjeni od ranog jutra do večeri.

- Ne stignem ni pročitati knjigu ni gledati televiziju. Ali volim takav život. Volim dinamiku.

Kolege ostale u čudu

Da ravnateljica u slobodno vrijeme osvaja teniske turnire, mnogi njezini kolege u Primoštenu nisu ni znali.

Matošin, naime, o tome nije puno govorila niti se posebno hvalila sportskim rezultatima. Tek kada ju je tajnica škole nagovorile da se fotografira s osvojenim medaljama i peharima, otkrili su koliko je uspješna na teniskim terenima. Reakcije su bile – oduševljenje.

Pehare je donijela u školu, gdje su ih s ponosom dočekali učenici i kolege. Mnogi su ostali iznenađeni, a čestitke nisu prestajale stizati.

- Ugodno sam iznenađena reakacijama jer ja nisam javna osoba, nisam naviknula na takvu pažnju. Učenici su ponosni, kolege isto, reakcije su fenomenalne - priča nam.

Ana Matošin svojim primjerom pokazuje ono što već godinama pokušava usaditi svojim učenicima – da se uz trud, upornost i volju može postići mnogo, bez obzira na to koliko je put do cilja dug.

Nakon gotovo dva desetljeća bez reketa, danas je vlasnica još jedne – i to trostruke – teniske krune.

I, sudeći prema njezinu tempu života, čini se da na tome neće stati.