Svečanim misnim slavljem i procesijom, župna zajednica Primošten Stanovi proslavila je u srijedu, 30. rujna, blagdan svoga nebeskog zaštitnika svetog Jeronima, te ujedno svečano obilježila velik i značajan jubilej – pedesetu obljetnicu od utemeljenja župe (1976. – 2026.).
U župnoj crkvi sv. Jeronima u Širokama okupio se velik broj vjernika, a svečano euharistijsko slavlje predvodio je generalni vikar mons. Tomislav Subotičanec. U koncelebraciji su, uz domaćeg župnika don Lazara Čibarića, sudjelovala još desetorica svećenika.
U homiliji mons. Tomislav Subotičanec detaljno je približio lik, djelo i duhovnu ostavštinu svetoga Jeronima – crkvenog naučitelja koji je svojim neumornim radom, molitvom i suzama cijeli život posvetio Božjoj riječi. Podsjetio je na Jeronimovu glasovitu misao: „Ignoratio Scripturarum, ignoratio Christi est“ – nepoznavanje Svetoga pisma jest nepoznavanje samoga Isusa Krista.
Osvrćući se na veliki jubilej koji je okupio zajednicu, mons. Subotičanec je naglasio povijesnu i duhovnu važnost ovog trenutka: „Današnja proslava je posebno svečana jer je to ujedno i proslava 50. godišnjice obnovljenog djelovanja ove župe, njezina – možemo reći – nova polustoljetna obljetnica. To je dodatni poziv da u liku svetog Jeronima otkrivamo trajni znak i poziv da svoje misli, odluke i svoj život gradimo na Božjoj riječi koja se utjelovila i postala dijelom naše ljudske povijesti i ljudske sudbine.“
Tumačeći Drugu poslanicu apostola Pavla Timoteju, podsjetio je na Pavlov oproštajni poziv učeniku da ostane vjeran onome što je naučio od malena jer Pisma mogu čovjeka učiniti mudrim za spasenje po vjeri u Krista. Povezujući to sa suvremenim svijetom, mons. Subotičanec je upozorio na raskorak između obilja informacija i gladi za istinskom mudrošću: „Živimo u vremenu u kojem je znanje postalo lako dostupno; samo kroz nekoliko klikova može se doći do nebrojenih podataka i zapisa, ali mudrosti nedostaje više nego ikada dosad. Svijet nam nudi milijune informacija, ali nam ne nudi smisao. Imamo brze odgovore na sve, ali premalo onih odgovora koji pozivaju na žrtvu, za dobro i za više ciljeve. Prava mudrost nije u onome što znaš, nego u mudrosti koja vodi spasenju u Isusu Kristu.“
Istaknuo je kako Sveto pismo ne smije biti tek knjiga na polici, zbirka priča ili mrtvo slovo, već živi susret s Kristom. Pritom je vjernicima uputio izravna pitanja za ispit savjesti: „Imam li ja uopće u svojoj kući Bibliju? Kad sam je zadnji put uzeo u ruke i otvorio? I kad sam dopustio da ono što u njoj piše dodirne moje srce, da Bog svojom riječju progovori meni i mojemu životu? Jer Sveto pismo nije nastalo zato da bi na nekoj polici skupljalo prašinu.“
Generalni vikar je vjernicima i obiteljima uputio poziv na svakodnevno posezanje za Svetim pismom: „Zamislimo kako bi izgledale župe kad bi svaka obitelj barem jednom dnevno otvorila Bibliju i zajedno pročitala nekoliko redaka! Koliko bi duhovne hrane primila naša djeca kad bi uz večernju molitvu slušala Božju riječ, poput Timoteja koji ju je poznavao od malena! Koliko bi brakovi bili čvršći, i koliko bi ih bilo sačuvano i spašeno, kad bi supružnici zajedno tražili svjetlo u Božjoj riječi! Koliko bi naši starci mirnije i sretnije živjeli svoju starost kad bi im netko od ukućana svaki dan pročitao barem par rečenica iz Biblije! Koliko bi više bilo mira u kućama kad bismo dopustili da nas Božja riječ odgaja!... Neka svaka obitelj odluči imati Bibliju u svojoj kući, ali ne da je ima pa da ona stoji, nego da bude otvorena – ne kao ukras, nego kao izvor okrijepe, utjehe i svake nade, naš svakodnevni kruh, naša učiteljica i naša odgojiteljica!“
Zaključio je porukom da Božja riječ mora postati djelotvorna te pozvao župljane da Evanđelje prevedu na jezik svakodnevnog života – dobrotu, praštanje, strpljivost i ljubav, kako bi župa Primošten Stanovi i nadalje bila mjesto u kojem se Riječ Božja sluša, živi i svjedoči.
Na samom završetku euharistijskoga slavlja, okupljenima se najprije obratio domaći župnik don Lazar Čibarić. Izrazio je duboku zahvalnost Gospodinu na darovanom danu, velikom jubileju i zagovoru sv. Jeronima. Zahvalio je mons. Subotičancu na predvođenju slavlja i upućenoj riječi, prisutnoj subraći svećenicima na zajedništvu oko oltara, te svim župljanima i suradnicima koji su svojim radom i trudom pridonijeli uređenju crkve i pripremi svečanosti, uručivši predvoditelju slavlja prigodan dar uime cijele župne zajednice.
Zatim je riječ preuzeo dugogodišnji sakristan crkve u Širokama Joško Gracin, koji već 23 godine brine o crkvi i župnoj imovini. U emotivnom govoru podsjetio je na povijest i teške, ali plodonosne početke župe osnovane 1976. godine. Prisjetio se prvoga župnika don Stipe Perkova, s kojim su započeli prvi zahvati na crkvama u Širokama, Prhovu i Kruševu. Posebno se s pijetetom osvrnuo na razdoblje don Ive Babačića, kada su – uz izniman trud i znatna materijalna sredstva izmijenjeni krovovi na sve tri crkve, dovedena struja na udaljenost veću od pola kilometra, riješena vodoopskrba, te uređena župna kuća koja je bila u ruševnom stanju. Zahvalio je i kasnijim župnicima don Jakiši Dominikoviću, don Grguru Alvižu, te današnjem župniku don Lazaru Čibariću, uz nadu u nastavak zajedništva i daljnjih radova na dobrobit župe.
Gracin je istaknuo i dva trajna spomena na ovaj zlatni jubilej. U povodu 50. obljetnice, u nakladi Matice hrvatske objavljena je opsežna monografija o Župi Primošten Stanovi, za čiju je pripremu i izdavanje upućena posebna zahvalnost prof. Nediljku Marinovu. Napravljen je i spomen križ ispred crkve u Širokama kao trajno sjećanje i zahvalnost za proteklih pola stoljeća vjere i zajedništva u župnoj zajednici.
