Imaš vijest?
Imaš informaciju iz prve ruke, fotografiju, video, dobru ideju ili te nešto muči?
PODIJELI S NAMA!Piše mr. sc. Željko Krnčević
Šibenski bonkulović: Dolačke bugve na gradele
U novom nastavku Šibenskog bonkulovića Željko Krnčević Pigo otvara vrata djetinjstva provedenog u Docu i dolačkom mandroču – prostoru koji je generacijama hranio obitelji, stvarao uspomene i učio strpljenju mora. Kroz osobne priče, mirise gradela i prizore ribarskih dana, podsjeća nas i na pomalo zaboravljenu, često podcijenjenu deliciju iz mora – skromnu bugvu, ribu koja je nekad bila neizostavan dio šibenske spize i obiteljskog stola.
Eto, kad bonkulovićka sjećanja krenu u razigranost okusa i mirisa i svih onih gušta vezanih uz to, sjeti se čovjek svega i svačega. Tako smo se prošli put prisjetili plesnjaka kojih više nema i vezali ih uz ćevape i onaj plemeniti zadimljeni zrak pun mirisa s gradela. Ovaj put ćemo se samo malo prisjetiti nečeg također karakterističnog za Šibenik – mandroča. Da, mandroča, onog u Docu, koji je, stoljećima u stvari, Dolačanima tinel. I moji su tu, odmah do mora imali kućicu, a onda je moj pradjed 1908. napravio kuću poviše Svetoga Križa. Mnoge su priče vezane uz mandroč, a i ja sam se u njemu skoro utopio.
Ovaj put vezat ćemo se uz bugvu. Bugvicu našu koju mnogi s prezirom odbacuju. Ali, uz pažljivu pripremu i odabrani prilog, lijepi je to zalogaj.
Daklem, bugva, ili kako je još zovu po cilom Jadranu bukva, boba, buba, bukvina, bobulina, buhar, matijaš, matelan, matan, legumini, žutuja i tako dalje, jedna je od najbrojnijih riba u Jadranu, ali i u Mediteranu. Vratimo se opet u ono moje lijepo djetinjstvo, puno svega lijepoga, okruženo ljubavlju, obiteljskom i prijateljskom. Ajmo namjestiti bonkulovićki vremeplov da me odvede negdje tamo u moju pučku školu, kako su je prije mene zvali. A to vam je ono – prva četiri razreda. Dida u penziji. Škola do 11 i 20. Išao sam u Legu. Brzo bi skupio boršu od gamoša, kafenu, koju sam dobija iz Italije, od kume Brune. Trk nizbrdo do rive ispred Muzeja (ko je zna da ću cijeli radni vijek upravo u njemu provesti).
U brodu bi me čekao dida Bepo i Lilica (naša kujica, najpametnija na svitu, živila je 22 godine). Već je lješka (mamac) bila pripremljena (posoljene srdelice i lignjice) i onda pravac po poštama ili na kupanje ili u pidoče. Brodom bi otišli, ako je bilo vrijeme od lova na bovu. Bila je to bova za velike brodove a stala je negdi između Domalda i Martinske. Za moga ćaću koji je s ekipom kao dite išao plivajući na Martinsku bila je odmorište. E, onda bi dida i ja, a ponekad s nama i ćaća, došli na „lice mista“. Nekad je bilo čak i po dvadesetak brodova.
Prvi bi se vezao za bovu, a ovi dalje svatko za svakoga. I svi bi lovili. Ovdje su se uglavnom lovile lokarde. One prave. Tu je malo zbrka u nazivlju. Mi u Šibeniku skuše zovemo lokarde, a nama su lancarde one nekvalitetnije, ljute. Razlika je u detaljima, nećemo o tome. I bome se tu lovilo lipo. Zna je cijeli grad „mrlišati“ po lokardama polivenim maslinovim uljem i pečenim na gradele. A bugve. Bugve su se isto lovile tu. I to lijepo. Posebno nam je bilo drago doći na brzinu uloviti koju i to u samome Docu. Kod prvoga mandroča. Onda je moj dida izmislio ispod dvije udice staviti i rampin.
Tako bi se one uvatile za udice, ali onda se u tom momentu potegne tunja prema gore, skosne se, tako da se na rampin zakače još dvi tri. Bija je to učinkoviti način lova. A bugve u jatu. Loviš po ure i ima za cijelu familju lipi ručak. Očistiš ih odma na bandi broda. Onda sićom poliješ brod, očistiš, spremiš tunje i lešku i pravac kući na ručak.
Dakle, ajmo dalje. Bugve iz ovog recepta mi je dao jedan moj prijatelj. Friške i svježe. Krumpir i blitva naša, domaća. Kapula crvena kupovna. Triba je ne rizat, nego diljati tako da je držite u livoj ruci, a nožom lagano stružete po njoj i skidate tanke, tanke fetice. Tako da osjetite okus i miris bez velikih gelera.
Bugve treba dobro očistiti, osušiti, pa složiti na vruće gradele. Ne treba puno okretati. Samo jedanput. A kad su gotove, onda ih politi lijepim maslinovim uljem, a prije toga ih posoliti. Ja koristim krupnu sol iz Nina ili Stona. Kumpir salata s krupnom soli, uljem dobrodolačkim i kvasinom s Danila i s onom naribanom kapulom. Blitva i krumpir skuhani, posoljeni i popapreni i posuti bijelim lukom pa nježno promiješani. Ma izvrsno, čak i bez kruva.
Moram još napisati kako neki ne vole bugve radi onih „baja“, parazita koji se uvate za njih, čak im uđu u usta. Mi smo kao djeca znali na te „baje“ loviti ribu, i to ponekad i uspješno. Eto, za ovaj put toliko i znajte da treba uživati i u „spizi“ koja je podcijenjena, ali itekako dobra. Uživahu u njoj i preci naši...
