Anita Peran iz Grebaštice zapovjednica je voda HRZ-a: 'Jedan događaj iz djetinjstva snažno me usmjerio prema ovom pozivu'

Slijedom toga, upisuje Vojno inženjerstvo na HVU-u 'Dr. Franjo Tuđman', a potom se usmjerava na rod tehničke službe s ciljem rada na zrakoplovima.

Po završetku studija upisuje poslijediplomski specijalistički studij na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, smjer Inženjerstvo materijala te ga završava s odličnim uspjehom. Nakon kratkotrajnog boravka u Gardijskoj mehaniziranoj brigadi, Topničko-raketnoj bojni u Bjelovaru ostvaruje svoj dugogodišnji san te ulazi u HRZ, prvo kao zapovjednica voda u postrojbi Središte za obuku, a potom kao zapovjednica voda u Satniji za zrakoplovno-tehničko održavanje u eskadrili helikoptera, piše Hrvatski vojnik.

Sudjelovala je na brojnim međunarodnim civilnim i vojnim znanstvenim konferencijama tehničkog usmjerenja na kojima je izlagala svoja znanstvena istraživanja.

Na međunarodnoj konferenciji MATRIB 2024 održanoj na Korčuli 2024. dobila je nagradu za najbolju prezentaciju tehničke materije. Uz akademsko obrazovanje, znanstveni rad i profesionalni razvoj nizala je uspjehe i u sportu. Bavi se daljinskim plivanjem, kojim je osvojila brojne nagrade.

Odluka da se posveti vojnoj karijeri proizašla je iz želje da radi u okruženju koje njeguje disciplinu, odgovornost i timski duh — vrijednosti koje osobno smatra temeljima svakog uspjeha.

Vojni poziv za nju je više od posla; to je način da doprinosi sigurnosti i zaštiti svoje domovine, što doživljava kao veliku čast i obvezu.

-Posebno me privuklo područje zrakoplovno-tehničkog održavanja, jer spaja moju ljubav prema tehnologiji i strojevima s osjećajem odgovornosti prema ljudima i sustavu. To je iznimno zahtjevno, ali i dinamično područje — svaki detalj mora biti savršen, jer od preciznosti ovisi sigurnost cijelog sustava. Kako volim reći: “U ovom poslu nema mjesta za pogreške — svaki vijak, svaka odluka, čuva nečiji život.” Upravo ta svijest daje dodatnu težinu i smisao onome što radimo. Na moj izbor snažno je utjecalo i jedno iskustvo iz djetinjstva. Odrasla sam u Grebaštici, gdje su ljeti požari bili česti, a kanaderi su gotovo svakodnevno slijetali i zahvaćali vodu tik ispred moje kuće. Gledajući ih kako spašavaju kuće i šume, prvi put sam osjetila divljenje prema ljudima i tehnologiji koji zajedno čine razliku. Da nije bilo njih, mnogi bi izgubili sve. Tada sam shvatila da želim biti dio tog sustava — dio tima koji svojim znanjem i preciznošću pridonosi sigurnosti drugih - kaže.

Tehničari u HRZ-u iznimno su sposobni i profesionalno obučeni, a iako se rijetko spominju u medijima, samozatajno i časno obavljaju svoj poziv – poziv bez kojeg naši piloti nikad ne bi mogli poletjeti.

Tehničari provode redovite i izvanredne preglede, obavljaju dijagnostiku, popravke i zamjenu dijelova te osiguravaju da su svi sustavi potpuno ispravni prije svakog leta. Njihov posao zahtijeva visoku razinu stručnosti, preciznosti i odgovornosti jer od njihova rada izravno ovisi sigurnost posade i uspjeh zadaće.

-Kao zapovjednica voda, moja je glavna odgovornost organizacija i nadzor rada tehničara, raspodjela zadataka, kontrola kvalitete izvršenih radova te briga o disciplini i profesionalnom razvoju pripadnika voda. Usto, zadužena sam i za komunikaciju s nadređenima te izvješćivanje o stanju tehnike i spremnosti. Smatram da je uloga zapovjednice voda dvostruka – s jedne strane osigurati tehničku ispravnost zrakoplova, a s druge strane pružiti potporu, vodstvo i motivaciju ljudima koji svakodnevno obavljaju zahtjevan i odgovoran posao. Mi funkcioniramo kao jedan tim, a upravo to zajedništvo omogućuje da posao bude obavljen odgovorno i uspješno - pojašnjava Anita za Hrvatski vojnik.

Sudjelovala je na brojnim međunarodnim civilnim i vojnim znanstvenim konferencijama tehničkog usmjerenja, gdje je izlagala vlastita istraživanja iz područja vojno-tehničkih znanosti, što smatra važnim dijelom svojeg profesionalnog razvoja. Znanstveni pristup u korelaciji s vojno-tehničkom problematikom za nju predstavlja poseban izazov, jer takva perspektiva omogućuje učinkovitije sagledavanje tehničkih pitanja, skraćivanje vremena potrebnog za rješavanje problema te racionalnije korištenje resursa, osobito u okviru Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Posebno ističe kako joj je iznimno drago što je profesionalni put doveo upravo do sadašnje pozicije, gdje je stekla dragocjeno iskustvo kao zapovjednik 1. stupnja održavanja helikoptera. Njezin prvi znanstveno-stručni rad bio je diplomski rad, istraživanje provedeno na helikopteru Bell 206BIII. Danas, s određenom dozom simbolike, obnaša dužnost zapovjednika 1. stupnja održavanja upravo tih helikoptera, što doživljava kao svojevrsno zaokruživanje profesionalnog puta.

Nakon diplome nastavila je razvijati svoja istraživanja te ih je predstavila na međunarodnoj civilnoj konferenciji MTECH, održanoj u sklopu Fakulteta strojarstva i brodogradnje. Uslijedilo je i sudjelovanje na međunarodnoj konferenciji MATRIB 2024, posvećenoj materijalima, tribologiji i recikliranju, održanoj na Korčuli, gdje je osvojila nagradu za najbolju prezentaciju tehničke materije, unatoč snažnoj konkurenciji doktoranata s istog fakulteta.

To priznanje smatra snažnom motivacijom za daljnje stručno i znanstveno usavršavanje, s ciljem daljnjeg doprinosa razvoju tehničkih i zrakoplovnih sustava unutar Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Uz uspjehe u karijeri, niže i uspjehe u sportu, naime bavi se daljinskim plivanjem, a osvojila je i drugo mjesto na Državnom prvenstvu RH u daljinskom plivanju na 10 000 metara, treću godinu za redom i prvo mjesto u Zadarskoj open water ligi u disciplini aquatlon (1500 m plivanje i 4 km trčanje), a prošle godine u Divuljama na vojnom plivačkom natjecanju 93. krila u muškoj konkurenciji također prvo mjesto.

-Kao dijete, svako sam ljeto provodila sate plivajući u moru, bez ikakvog sata ili mjerača tempa. Nerijetko sam preplivala i više od deset kilometara, a da toga nisam bila ni svjesna. Za mene to nije bio sport, već izazov – oduvijek sam voljela pomaknuti granice vlastite izdržljivosti. Turisti na plaži često su se čudili mojoj upornosti, dok su me roditelji, unatoč zabrinutosti zbog dugih sati provedenih u moru, uvijek na kraju nagradili pohvalom. Oduvijek sam željela trenirati plivanje i biti član plivačkog kluba, no u djetinjstvu nisam imala priliku, a ni tijekom studija zbog vojnih obveza. Ipak, nisam odustala od te želje, već sam strpljivo čekala pravu priliku. Kada sam došla raditi u Zadar, prije tri godine, već prvog dana uskočila sam u bazen, a već sljedećeg dana pronašla klub i trenera.

Više o Aniti pročitajte ovdje.