Blagoslovljen obnovljeni zvonik župne crkve sv. Nikole biskupa

Središnji događaj bio je svečani blagoslov dovršenog i temeljito obnovljenog zvonika župne crkve svetog Nikole biskupa, koji je svojim novim izgledom u obliku svjetionika postao novi vizualni i duhovni simbol ovog dijela grada. Misno slavlje i obred blagoslova predvodio je šibenski biskup mons. Tomislav Rogić, uz koncelebraciju župnika patera Arkadiusza Krasickog (Cssp), župnog vikara patera Judea Okorojija (Cssp), te biskupova tajnika don Ivice Bašića.

Prije početka misnog slavlja prigodno se obratio pater Krasicki, koji je podsjetio na dramatičan put obnove ovog sakralnog objekta. Prema njegovim riječima, crkva koja je 1943. godine srušena u savezničkim bombardiranjima godinama je bila prepuštena propadanju, a od 1993. godine prostor je bio ispunjen otpadom, što je ovu obnovu učinilo svojevrsnim činom pročišćenja i povratka dostojanstva svetom prostoru.

Poseban naglasak stavljen je na arhitektonsko rješenje novog zvonika, popularno nazvanog "kampanelo", koji je svjesno oblikovan kao svjetionik. Taj "mandalinski svjetionik" simbolizira kristovsko usmjerenje, spajajući staru povijest mjesta s novim vremenom, te pozivajući na pomirenje i zajedništvo nadvladavanjem ljudskih nesuglasica. U zvonik su vraćena i dva povijesna zvona, izlivena u splitskoj ljevaonici "Cukrov" prije točno stotinu godina, koja su ponovno zazvonila kao svjedoci teške, ali u vjeri postojane prošlosti., kazao je pater Arek Krasicki.

Biskup Tomislav Rogić homiliji istaknuo je kako je Isusovo Uzašašće trenutak u kojem se ljudska narav, u osobi Isusa Krista, trajno nastanjuje u zajedništvu Presvetog Trojstva. Naglasio je kako četrdeset dana nakon Uskrsa Isus dovršava svoje poslanje na zemlji, uzlazeći Ocu nakon što je izliječio čovjekov prvotni neposluh i donio pobjedu ljubavi nad grijehom. Biskup je pojasnio kako tim događajem čovještvo više nije osuđeno na prolaznost, već dobiva siguran put u vječnost, jer je Bog, silazeći u ljudsko tijelo, omogućio čovjeku da uziđe u nebesku slavu.

Citirajući poslanicu Efežanima, biskup je pozvao vjernike da mole za "Duha mudrosti" koji će im prosvijetliti "oči srca". Pojasnio je kako to prosvjetljenje znači unutarnje opredjeljenje čovjeka za baštinu koja se ne može mjeriti ničim zemaljskim – za vječni mir, radost i puninu Božje blizine. Istaknuo je kako takva nada nije plod ljudskog umovanja, već dar vjere i otvorenosti sili Duha Božjega koji vjernike čini dionicima mističnog Tijela Kristova, odnosno Crkve.

Biskup se osvrnuo i na vrijeme u kojem trenutno živimo, a koje je opisao kao prepuno izazova, nesigurnosti i moralne neizvjesnosti. Upozorio je na opasan trend u kojem se granice između dobra i zla zamagljuju, a ljudsko dostojanstvo pokušava graditi na lažnim slobodama i ljudskoj samodostatnosti. Biskup je primijetio kako moderni čovjek, gurajući Boga i Njegov zakon u stranu, zapravo postaje rob tehnologije, brzine života i otuđenosti. Izrazio je žaljenje što se danas rješenja za životne probleme traže u "aplikacijama, pritiscima na tipke, dok ljudska duša istovremeno čezne za mirom, spokoja i radosti na "duge staze" – onim vrijednostima koje tehnološki napredak ne može pružiti.

Kao protutežu modernom otuđenju, biskup je vjernike podsjetio na primjer njihovih predaka. Pozvao je okupljene da se sjete svojih djedova, baka i roditelja koji su svako breme nosili snagom molitve. Naglasio je kako se u njihovim kućama Božja riječ prepričavala, nedjeljno evanđelje pamtilo, a svaki posao započinjao i završavao s Bogom. Upravo je ta ukorijenjenost u molitvu i povjerenje u Božju providnost omogućila starijim generacijama da ustraju u najtežim vremenima i prenesu vjeru svojoj djeci.

Završavajući homiliju, mons. Rogić se vratio na Isusov "testament" zapisan u evanđelju: nalog učenicima da idu po svem svijetu, krste narode i čuvaju Njegove zapovijedi. Najveću utjehu vjernicima ponudilo je Isusovo obećanje: "Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta." Biskup je zaključio kako je upravo to obećanje temelj kršćanske nade, te da obnovljeni zvonik u Mandalini, svojim oblikom svjetionika i zvukom svojih stoljetnih zvona, od danas služi kao trajni putokaz prema Kristu.

Blagoslovom ovog objekta, Mandalina nije dobila samo obnovljenu građevinu, već snažan podsjetnik da Božja milost bdije nad svakim pojedincem koji je ugradio sebe, svoju molitvu i trud u ovaj zajednički dom vjere.