Imaš vijest?
Imaš informaciju iz prve ruke, fotografiju, video, dobru ideju ili te nešto muči?
PODIJELI S NAMA!Zaslužena mirovina
Dalibor je skoro dva desetljeća bio zaštitni znak broda: ‘Ovi naš trajekt do Kaprija i Žirja si bio ti’
Prije desetak dana Dalibor Baras skuhao je posljednju kavu na trajektu koji vozi prema Kapriju i Žirju. Nakon punih 19 godina oprostio se od broda i ljudi s kojima se godinama družio i otišao u zasluženo mirovinu.
Oplovio je on cijeli Jadran tijekom karijere, ali najviše vremena je proveo na ovoj ruti. Sklopila su se tu doživotna prijateljstva, nastale brojne uspomene, veselilo se, ponekad i tugovalo, a njegovim otočanima nedostajat će njegovo lice iza šanka.
‘Šta je brod bez čovika. Ništa. Brod su ljudi, uspomene, veselja, tuge, nevere, godine... Ovi naš trajekt do Kaprija i Žirja si bio ti. Minjali se kapetani, noštromi, mornari. Oplovija si cili naš Jadran, a najviše si bio uz nas. Hvala ti na svemu. Uživaj u svome lipome kraju, lovi orade i nemoj nas zaboraviti’, jedna je od objava koje smo ovih dana mogli vidjeti na društvenim mrežama.
- Do mirovine je još nekoliko mjeseci, ali brod je otišao na remont. Kako sam ja van broda samo kad bi bio na remontu, došlo je moje vrijeme da kažem zbogm šanku za kojim sam proveo punih 19 godina. Radio sam ja na svim brodovima Jadrolinije, ali ovdje sam proveo 19 godina u kontinuitetu. Posada radi u smjenama, ali ja sam na brodu živio cijelo vrijeme, osim kad je bio na remontu i tad je bio i moj godišnji - priča nam Dalibor, inače rodom s Čiova.
Život na brodu znao je biti ponekad i naporan, priznaje.
- Znalo je biti naporno, ali puno je više onih lijepih trenutaka. Znate, morate si osmisliti život na brodu, a ja sam sretan što sam uvijek imao dobru ekipu. Počeo sam raditi nakon srednje škole, a na Jadroliniji sam završio, što bi se reklo, slučajno i ostao.
Kad kreneš na more, gotovo je, more te uzme i to postane tvoj život. Tijekom ovih godina sprijateljio sam se s otočanima, dijelili smo i lijepe i tužne trenutke, veselili se na pirevima, slavili rođenja djece...ma toliko je toga bilo kroz skoro dva desetljeća da se i teško sjetiti svega. Sad je došlo vrijeme za odmor i iako će mi nedostajati ljudi, veselim se i mirovini. Brod mi je bio cijeli život, sad je vrijeme za onaj na kopnu- kaže nam za kraj.