Sve je počelo jedne ljetne večeri prije tri godine, sasvim spontano, bez plana, motivacije i publike. U tom trenutku Jakov je imao tek oko 200 pratitelja, dok ga danas na TikToku prati više od 60 tisuća ljudi. I ranije je snimao videe koji su znali postati viralni, no u njima uglavnom nije prikazivao sebe.
-Komarci, dani ponosa i slave! Sve je počelo na lito 2023. godine totalno spontano i slučajno, bez ideja, bez motivacije, bez fanova i bez publike!, prisjeća se Jakov.
Jedna obična večer u dvorištu pretvorila se u početak priče koja će mu obilježiti život. S prijateljem je sjedio u klasičnom dalmatinskom ambijentu, uz pancetu, pomidore i kukumar, kada se pojavio komarac koji nije prestajao zujati oko glave.
-Kažem ja njemu: ‘Jesi spreman? Uvatit ću ga živog, držat u ruci, a ti ćeš upalit motornu pilu da vidi kako je to!’ Bilo je oko dva sata ujutro, susjedi na aparatima!, priča kroz smijeh.
U to vrijeme nije znao gotovo ništa o algoritmima društvenih mreža, montaži videa ni tome kada je najbolje objaviti sadržaj. Video je objavio oko 2.30 ujutro, a kada se probudio između 10.00 i 11.00 sati, dočekalo ga je iznenađenje: oko 100.000 pregleda, 2.000 novih pratitelja te mnoštvo komentara i lajkova.
Posebno mu je drago što je reakcija publike od početka bila pozitivna. Kako kaže, u tri godine nije dobio nijedan negativan komentar vezan uz te videe.
Nakon prvog viralnog videa uslijedili su drugi, peti, deseti, a cijela je priča rasla bez unaprijed osmišljenih ideja i strategija. Sve se odvijalo spontano, iz dana u dan, dok su mu ideje najčešće dolazile kasno navečer jer je, kako sam priznaje, više noćni nego jutarnji tip osobe.
Među najdražim uspomenama iz tog razdoblja posebno izdvaja videe u kojima je komarce stavljao u škrinju. Takvi mu sadržaji danas jako nedostaju, a upravo su mu oni donijeli i prve susrete s ljudima koji su ga počeli prepoznavati na ulicama. Djeca bi ga zaustavljala tijekom šetnje kako bi se fotografirala s njim, a s vremenom su mu prilazili i stariji ljudi. Napominje kako ga prati i velik broj odraslih osoba jer roditelji, sasvim razumljivo, žele znati što njihova djeca gledaju na društvenim mrežama.
Iako su mu društvene mreže donijele brojne lijepe trenutke i poznanstva, Jakov prema njima ima i prilično kritičan stav.
-Iskreno, da se mene pita, ja bih prvi ugasija sve društvene mriže. Protiv toga san jer danas stvarno svega ima i ljudi gledaju samo korist i interes, otvoreno priznaje.
Ipak, kada podvuče crtu, među pozitivnim stranama cijele priče ističe ljude koje je upoznao. Od influencera, YouTubera i pjevača do nogometaša, njegova su mu viralna videa otvorila vrata brojnih zanimljivih susreta. Među njima su i IShowSpeed, kod kojeg je, kako kaže, završio posljednji komarac, te Maria Dolores, majka Cristiana Ronalda. Jakov pritom ne skriva da je veliki navijač portugalske nogometne zvijezde Cristiana Ronalda.
-Dalo bi se napisat jednu lipu životnu priču u vezi mene i komaraca. Ovo je samo dio toga koji mi je obilježija život, ali ja uvik kažem: nikad ne reci nikad, možda jednog dana opet! I da, čekaju me još dva videa u vezi njih, tako da nije zbogom, samo doviđenja, poručuje uz osmijeh.
Od komaraca do nogometa, ali bez odustajanja od onoga što voli
Premda ga danas mnogi povezuju sa sportskim sadržajem i putovanjima na utakmice, Jakov ne smatra da je napravio potpuni zaokret u svojoj karijeri na društvenim mrežama. Za njega je nogomet prije svega strast i način na koji provodi slobodno vrijeme.
-Pa ja ne bih reka da je to prebačaj na sportski sadržaj. Ne vidim se u tome, to je više moj gušt, moje slobodno vrime, objašnjava.
Jedan od događaja koji su mu dodatno obilježili prisutnost na društvenim mrežama bio je odlazak u Čakovec na utakmicu na kojoj je igrao Ronaldov sin. Upravo je ondje imao priliku upoznati njegovu baku, odnosno Ronaldovu majku. Snimio je video, objavio ga i ponovno se probudio uz poruku koja mu je u prvi mah djelovala nestvarno.
-Dolazi poruka od najjače svjetske nogometne stranice 433 za suradnju! Resetiram mobitel jer mi ništa nije bilo jasno. Je li ovo stvarnost ili neki bug obavijesti na mobitelu?, prisjeća se.
Ipak, nogomet u njegovu životu nije počeo tim susretom. Hrvatska reprezentacija već je godinama jedan od najvažnijih dijelova njegova slobodnog vremena, a prvu domaću utakmicu uživo pogledao je 2022. godine, kada je Hrvatska igrala protiv Francuske.
Od tada pa sve do 6. listopada ove godine, kada je na rasporedu bila utakmica Hrvatska – Španjolska, tvrdi da nije propustio nijednu domaću utakmicu hrvatske reprezentacije. Pratio je prijateljske utakmice, Ligu nacija, kvalifikacije za Europsko prvenstvo, samo Europsko prvenstvo, kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, a naposljetku je ostvario i priliku otići na svoje prvo Svjetsko prvenstvo u Americi.
-Sve što se moglo gledat, ja san gleda!, kaže Jakov.
Ljubav prema reprezentaciji s domaćih se stadiona postupno proširila i na gostovanja. Prva gostujuća utakmica koju je posjetio bila je na Europskom prvenstvu 2024. godine u Hamburgu. Nakon toga nizali su se Milano, Češka, Pariz, Španjolska i druga putovanja, sve do drugog kontinenta.
-Na isti način kako mi se svidila atmosfera i sam doživljaj na domaćem terenu, tako je polako krenilo i u gostima. Od Milana, preko Češke, Pariza i Španjolske, pa sve do drugog kontinenta, Amerike. Di je Hrvatska, tu sam i ja, ističe.
Prvo iskustvo na Svjetskom prvenstvu i utakmica koja ga je posebno pogodila
Odlazak u Sjedinjene Američke Države na Svjetsko prvenstvo za Jakova je bio poseban doživljaj, no prvo iskustvo s navijačkom atmosferom na američkim stadionima nije ispunilo sva njegova očekivanja.
U Dallasu je gledao otvaranje prvenstva za Hrvatsku, odnosno utakmicu protiv Engleske. Premda je imao priliku doživjeti utakmicu na velikom natjecanju, atmosferu je opisao kao prilično mirnu.
-Iskreno, nije bilo neko navijanje, kao da san doša u kazalište! Nije to taj žar navijanja kao kod nas na Balkanu. Triba malo živosti ili makar malo nereda, haha, govori kroz smijeh.
Smatra da dobra navijačka atmosfera može dati dodatni poticaj i samim nogometašima. Kada tribine žive za svaku loptu i kada se osjeti zajedništvo navijača, i igračima je, prema njegovu mišljenju, lakše dobiti dodatni vjetar u leđa.
Prvotni plan bio mu je jednostavan: otići u Ameriku na 15 dana, pogledati jednu utakmicu i iskoristiti priliku da malo upozna zemlju. Nakon toga vratio se kući. No, priča je dobila neočekivan nastavak.
Dok je na šibenskoj rivi gledao utakmicu Kolumbije i Portugala, ponovno se našao u situaciji u kojoj je nogomet preuzeo glavnu riječ. Jakov je, naravno, navijao i pratio utakmicu kao veliki obožavatelj Cristiana Ronalda. Susret je završio rezultatom 0:0, a Portugal je trebao igrati protiv Hrvatske već za tri dana.
U tom je trenutku počeo razmišljati o prilici koju možda više nikada neće imati.
-Dođem kući i govorim sam sebi: upozna san mu mater, gleda san mu sina! Ovo mi je jedina prilika da ga vidim sad i vjerojatno više nikad u životu!
Nije dugo razmišljao. Uzeo je kartu, sjeo na avion i ponovno krenuo preko oceana. Ovoga puta odredište mu je bio Toronto, gdje je sletio samo šest sati prije utakmice. Bio je to njegov drugi susret s hrvatskom reprezentacijom na tom prvenstvu, ali doživljaj koji će, čini se, pamtiti još dugo.
-Atmosfera gori, navijanje, kafići, fan zone… Top, top! Ipak je to Portugal. Mislim da je ta utakmica čak bila i najgledanija na TV ekranima!, prisjeća se.
Razlika u odnosu na prvo iskustvo u Dallasu bila je velika. U Torontu je osjetio energiju kakvu je tražio: okupljanje navijača, glasno navijanje, zajedništvo i emocije koje nogomet čine mnogo više od same utakmice.
-Kad pričam o ovoj utakmici, svaki put se naježim, priznaje Jakov te dodaje kako na njegovu Instagram profilu postoji i video koji najbolje pokazuje što je tada osjećao. Smatra da je upravo snimka najbolji način da se dočara atmosfera i emocije koje su ga preplavile.
Putovanje koje se nije trebalo ponoviti, a ipak je postalo još jedna uspomena za cijeli život
Kada se prisjeti cijelog puta i boravka na Svjetskom prvenstvu, Jakov kaže da mu još uvijek nije u potpunosti došlo do glave što je sve napravio. Posebno ga fascinira brzina kojom se njegov prvotni plan promijenio i koliko je zapravo nevjerojatno bilo ponovno se otisnuti preko oceana nakon povratka kući.
-Kad sve pogledam od cilog puta, meni još nije došlo do glave da san ja doša kući iz Amerike, raspakira stvari i reka: ‘To je to, vjerojatno više nikad neću letit tamo!’ Da bih se ja doslovno nakon tridesetak sati ponovno spremija i letija nazad priko oceana, kao da mi je to otić pješke do pekare po kruv. Jednostavno nestvarno!, prepričava.
Upravo je ta spontanost možda i najbolji opis njegova pristupa životu. Kada mu se pruži prilika koju smatra vrijednom, spreman je brzo reagirati, čak i kada to znači ponovno pakiranje kofera, kupnju avionske karte i novi dug put preko oceana.
Ipak, kada treba izdvojiti utakmicu koja mu je ostala najdublje urezana u pamćenje, njegov je odgovor jasan. Posljednja utakmica koju je gledao uživo na prvenstvu, ona u kojoj je Hrvatska ispala od Portugala, za njega je bila najemotivnija.
