Ema, Lucija, Šime i Marki najmlađi su članovi 'Kola': 'Ponosni smo što smo dio ove priče'

Ova družina zasigurno je jedan od razloga zašto i mladi i oni stariji trebaju doći u Kolo. Iz njihovih se riječi najbolje iščitava što im Kolo daje te zašto su ponosni i sretni što pripadaju toj homogenoj zajednici šibenskih pjevača.

Njihov pjevački staž u Kolu otprilike je jednak, kako bi se reklo 'li-la'. Ipak, Ema broji najviše proba jer je u zboru gotovo četiri godine. Marki i Šime tu su oko godinu dana, dok Lucija broji 'sitno', budući da je u Kolu od rujna prošle godine. No entuzijazam i ponos jer su postali Kolaši potpuno su im jednaki.

Razlozi dolaska su im različiti, a opet slični – ljubav prema pjevanju, poticaj obitelji ili prijatelja, ili pak genetske glazbene predispozicije. Zanimljivo je kako su 17-godišnji Šime, koji svira i harmoniku, te 19-godišnji Marki, zaljubljenici u folklor, u Kolo došli nakon što su tijekom proba folklora u svom KUD-u čuli Kolaše na probama.

– Budući da su prostorije našeg KUD-a i Kola u neposrednoj blizini, čuli smo Kolaše kako pjevaju i to je bilo presudno. Volimo ples, ali i pjesmu i zato smo poželjeli steći nova iskustva, naučiti što više o tehnikama pjevanja i ostati što duže u Kolu. Nakon ove godine provedene u društvu, Kolo nam je u srcu. Došli smo zajedno, iste večeri, uz poticaj našeg prijatelja i nismo požalili – govore Marki, koji pjeva u tenorskoj dionici, i Šime, bariton.

Posebno pamte nastup na smotri zborova održanoj u Slavonskom Brodu, druženje i veselje nakon nastupa, te zdušno pozivaju sve na audiciju jer, kako kaže Šime, 'ako mogu ja sa svojih 17 godina pjevati u Kolu, onda mogu i drugi'.

Po stažu u Kolu najmlađa u četvorci, 27-godišnja Lucija, pjeva otkako zna za sebe i kaže kako joj to hrani dušu.

– Zbog različitosti glasova u zborskom pjevanju uvijek sam htjela postati dio zbora i evo me u Kolu, nakon što sam u rujnu prošla audiciju i postala altica. Službeno sam član Kola od prvog nastupa, kojeg ću zauvijek pamtiti, i to na ovogodišnjoj Adventuri. Zato pozivam sve koji vole pjevati da se okušaju i postanu dio ovog malog kruga velikih ljudi. Istina je da vas čeka puno rada, ali još više druženja i smijeha – priča Lucija.

A 18-godišnja Ema, koja je također altica, vjerovali ili ne, u Kolu je od svoje 14. godine. Koliko je vezana uz svoj zbor svjedoči i podatak da je lani, na veliku feštu povodom 18. rođendana, uz svoje prijatelje pozvala i Kolaše.

– Kolo je dio mene, mjesto gdje učim i stvaram uspomene, gdje svakodnevno rastem. Kroz pjevanje sam upoznala sebe, ali i ove ljude s kojima dijelim istu ljubav prema glazbi, tradiciji i zajedništvu. Naučila sam koliko su važni disciplina i zajednički rad. U srcu nosim želju da jednog dana zapjevam i kao solistica – to bi za mene bio novi izazov. Sigurna sam da nas u Kolu čeka još puno lijepih trenutaka i da je ovo put kojim želimo ići, i dalje njegovati ovaj osjećaj pripadnosti. Mnoge pjesme nose priče iz naše kulture, a biti dio toga za mene ima posebno značenje – zaključuje Ema.

Na pitanje kako bi 'ocijenili' maestra Lisu, dirigenta Kola, svi odreda nižu hvalospjeve.

– Maestro je jako drag, pristojan, dobar i discipliniran, uvijek vedar i nasmijan. Čovjek je velikog srca i duše koji mi je dao priliku da se bavim onim što najviše volim. Zaslužuje veliko poštovanje jer se jako trudi prenijeti nam svoje znanje – kaže Marki.

Šime dodaje:

– Što reći o mestru koji je nas dvojicu tako divno prihvatio nakon što smo mu doslovno 'banuli' na probu. Pomogao mi je jako puno, budući da o pjevanju nisam znao gotovo ništa. U ovoj protekloj godini naučio nas je mnogo toga. Nesebično i požrtvovno daje svoje znanje svim Kolašima.

Sve navode svojih kolega potvrđuju i Kolašice.

– Maestro me naučio tehnikama pjevanja koje ću primjenjivati cijeli život. Vrlo je predan svom poslu i trudi se biti što bolji prema nama – kaže Ema, a Lucija dodaje kako je 'maestro naprosto jedan genijalan čovjek'.

Ako i vi želite postati dio ove velike raspjevane obitelji, ovaj četvrtak održavaju audiciju za nove članove.