Imaš vijest?
Imaš informaciju iz prve ruke, fotografiju, video, dobru ideju ili te nešto muči?
PODIJELI S NAMA!Uz blagdan Svih svetih
Gdje su se nekad pokapali Šibenčani? Od grobova pod crkvama do svete Ane i Kvanja
Šibenčani danas, na blagdan Svih svetih, obilaze grobove svojih najmilijih, pale svijeće i prisjećaju se onih kojih više nema. No povijest šibenskih groblja mnogo je starija od svete Ane i Kvanja. Stoljećima su se pokojnici pokapali unutar gradskih zidina, pod crkvenim podovima i oko samostana, a o tome gdje će netko biti pokopan često je odlučivao i njegov društveni položaj. Tek je početkom 19. stoljeća Šibenik dobio uređeno gradsko groblje kakvo danas poznajemo.
U srednjovjekovnom Šibeniku groblja nisu bila izdvojena iz svakodnevnog gradskog života. Nalazila su se uz crkve, samostane i na prostorima kojima su građani svakodnevno prolazili.
Među najvažnijim mjestima ukopa bili su prostori oko franjevačkog i dominikanskog samostana te crkve Gospe van Grada, gdje su arheološki potvrđeni ukopi još iz 12. stoljeća.
Bogatiji Šibenčani, osobito plemićke obitelji i crkveni dostojanstvenici, pokapali su se unutar crkava, često u blizini oltara ili u obiteljskim kapelama. Pučani su uglavnom pokapani na grobljima uz crkve, a važnu ulogu u organiziranju njihovih sprovoda imale su bratovštine.
Grobnice su se nalazile i u najvažnijim šibenskim crkvama, uključujući katedralu sv. Jakova. U starim se dokumentima spominje i groblje ispred njezine prethodnice, još prije početka gradnje današnje katedrale u 15. stoljeću.
Ispod današnjih šibenskih ulica još leže posmrtni ostaci nekadašnjih stanovnika
Koliko je takav način pokapanja bio raširen, pokazalo se i tijekom radova na projektu Aglomeracija Šibenik 2021. godine.
Arheolozi su tada uz crkvu sv. Frane otkrili staro groblje koje je stoljećima bilo skriveno ispod površine.
Tijekom istraživanja pronađeno je oko 600 lubanja, brojne kosti, nakit i drugi predmeti koji svjedoče o životu i smrti nekadašnjih Šibenčana. U pojedinim grobnicama nalazili su se ostaci više desetaka osoba, što upućuje na višegeneracijske obiteljske ukope.
Groblje je nastajalo od 14. ili 15. stoljeća, a ukopi su se ondje obavljali sve do prve polovice 19. stoljeća.
Zanimljivo je da je dio nadgrobnih ploča uklonjen tek 1880. godine, kada je u crkvi postavljen novi mramorni pod. Time je nestao i dio tragova o obiteljima koje su ondje stoljećima pokapale svoje pokojne.
Zašto su groblja preseljena iz grada?
Pokapanje u crkvama i njihovoj neposrednoj blizini s vremenom je postalo ozbiljan higijenski problem.
U gusto naseljenom gradu, osobito tijekom epidemija, velik broj ukopa na malom prostoru predstavljao je opasnost za zdravlje stanovništva.
Šibenik se kroz povijest više puta suočavao s epidemijama kuge. Već su u 15. stoljeću gradske vlasti donosile posebne zdravstvene mjere, ograničavale kretanje stanovništva, organizirale izolaciju oboljelih i zabranjivale ukope na pojedinim crkvenim grobljima.
Krajem 18. i početkom 19. stoljeća sve se više zagovaralo preseljenje groblja iz gradskih središta.
Šibenske vlasti 1823. godine razmatrale su prostor Šupinih poljica iza gradskih utvrda, no na kraju je odlučeno da se novo groblje uredi uz tvrđavu sv. Mihovila.
Sveta Ana otvorena 1828. godine: Prve pokojnice bile su dvije djevojčice istog imena
Novo gradsko groblje svečano je blagoslovljeno 25. svibnja 1828. godine. Obred je predvodio šibenski biskup Filip Bordini, uz nazočnost brojnih građana, svećenstva te civilnih i vojnih vlasti.
Groblje je najprije nosilo naziv Gospe od Kaštela, a poslije se udomaćio današnji naziv sv. Ana.
Sačuvani zapisi otkrivaju i neobičnu, tužnu pojedinost iz njegovih početaka.
Prva poznata pokojnica pokopana na tom prostoru, još prije službenog uređenja groblja, bila je Ana Zenić, djevojčica stara svega pet dana.
Nakon blagoslova groblja prva je pokopana četveromjesečna Ana Šešković, 29. svibnja 1828. godine.
Tako su prve dvije zabilježene pokojnice na prostoru novoga šibenskog groblja bile djevojčice koje su obje nosile ime Ana.
Groblje sv. Ane postupno je postalo glavno posljednje počivalište Šibenčana, a danas predstavlja vrijedan dio gradske povijesne i kulturne baštine.
Strašna 1887. godina: Od ospica umrla 392 djeteta
Stare grobišne knjige otkrivaju i neke od najtežih trenutaka u povijesti Šibenika.
Prema podacima koje je zabilježio šibenski povjesničar don Krsto Stošić, do 1926. godine na groblju sv. Ane bilo je pokopano približno 26.490 osoba.
Najmanje ukopa zabilježeno je 1856. godine, njih 147, a najviše 1887. godine, kada su pokopane čak 642 osobe.
Razlog tako velikog broja umrlih bila je i epidemija ospica. Te je godine u Šibeniku od te bolesti umrlo čak 392 djece.
Brojke iz grobišnih knjiga danas su potresno svjedočanstvo vremena u kojem su zarazne bolesti, osobito među djecom, odnosile velik broj života.
Novo groblje planiralo se čak 30 godina
Kako se Šibenik širio, a broj stanovnika rastao, tako je i groblje sv. Ane postajalo sve skučenije.
Do 1948. godine na njemu je bilo pokopano 37.114 osoba. U izvješću tadašnje gradske komisije upozoravalo se da su grobnice prepune, da nedostaje kosturnica te da su pojedini dijelovi groblja u lošem stanju.
Gradske vlasti te su godine zaključile da je Šibeniku potrebno novo središnje groblje za pripadnike svih vjeroispovijesti.
Razmatralo se nekoliko lokacija, među kojima Rokići i Raskrižje, a na kraju je odabran Kvanj.
Ipak, od odluke do realizacije prošla su puna tri desetljeća.
Kvanj otvoren 2. studenoga 1978. godine
Novo gradsko groblje Kvanj predano je na uporabu 2. studenoga 1978. godine, upravo na Dušni dan.
Na otvorenju je bio Mladen Radić, tadašnji predsjednik Socijalističkog saveza radnog naroda Šibenika, a prigodni govor održao je direktor Čempresa Mate Laganović.
Groblje je u početku imalo 370 obiteljskih grobnica i dodatne površine predviđene za ukope. Projekt je izradilo šibensko poduzeće Plan, a radove izvela Izgradnja.
Kvanj je s vremenom postao najveće gradsko groblje i glavno mjesto posljednjih ispraćaja Šibenčana.
Šibenik danas ima i brojna manja groblja
Osim Kvanja i svete Ane, važan dio povijesti grada čine i groblja sv. Petra u Mandalini, sv. Spasa, sv. Nediljice u Crnici te Raskrižje u Ražinama.
Svako od njih svjedoči o razvoju pojedinih dijelova grada, vjerskim zajednicama i promjenama u načinu pokapanja.
Prema gradskim dokumentima za razdoblje od 2021. do 2025. godine, na administrativnom području Grada Šibenika evidentirana su ukupno 32 groblja, uključujući brojna mjesna groblja u okolnim naseljima.
Od srednjovjekovnih grobnica pod crkvenim podovima do današnjeg Kvanja prošla su stoljeća. Groblja su se selila iz središta grada, mijenjali su se običaji i načini pokapanja, ali sačuvani nadgrobni spomenici, grobišne knjige i arheološki nalazi ostali su važan dio šibenske povijesti.
