Imaš vijest?
Imaš informaciju iz prve ruke, fotografiju, video, dobru ideju ili te nešto muči?
PODIJELI S NAMA!Trotoar zvan čežnja
Je li priroda poslala poruku ljudima kako da se izbore za nogostup na cesti do Mandaline?
Zadnji put kad je malo jače zapuhalo u Šibeniku palo je stablo u ulici Velimira Škorpika u Mandalini. Srećom nije nikog poklopilo. Ali je poklopilo cestu. I blokiralo promet. Da je netko stradao bio bi to čin prirode. S druge strane, isključivo zbog nečinjenja ljudi ta je cesta opasna. Za pješake. I kad puše i kad ne puše. Jer nema nogostupa. A pješaka na toj dionici, od željezničke pruge do brodogradilišta i dalje, ne manjka.
Osim cijelog jednog kvarta u tom pravcu nalaze se policija, arhiv, tim putom ide se do šoping centar, na groblje. Gore potpisani, s obzirom da se u krugu remontnog brodogradilišta nalazila redakcija tada novopokrenutog Novog tjednika, i sam je prije dvadesetak godina svakodnevno pješačio tim potezom i nije nimalo ugodno kada na pola metra od tebe prohuja kakav kamion, autobus ili neko drugo prijevozno sredstvo. A ti nezaštićen, na cesti, bok o bok s tim metalnim grdosijama.
Da netko, ne daj Bože, strada zbog nečinjenja ljudi bi li to bio zločin? Vjerojatno. Nemar? Nebriga? Apsolutno. Bi li netko odgovarao zbog toga? Čisto sumnjamo.
Više od desetljeća stanovnici Mandaline i ostali koji svakog dana ili povremeno hodaju uz rub kolnika vape za nogostupom, kume i mole odgovorne da nešto poduzmu. Da povuku tih par stotina metara trotoara zvanog čežnja.
Obećanja i najava nije manjkalo. Da je riječ o kakvom čvoru, rotoru ili parkingu vjerojatno bi se brzo pronašlo rješenje. Ali običan nogostup? E to je već druga priča. Složen je to posao, zahtjevna procedura.
Pitali smo Grad Šibenik namjerava li se što poduzeti ili je nešto već poduzeto po tom pitanju, postoje li neki planovi. Stigao nam je hladan birokratski odgovor. Pa evo ga, obje rečenice:
'Na predmetnoj dionici Grad Šibenik nema u vlasništvu prostor na kojem bi mogao izgraditi nogostup. On je jedino moguć, i shodno tome planiran, na česticama 3657/1 i 3657/2 koje su u vlasništvu RH od koje Grad Šibenik za iste već duže vrijeme traži dodjelu vlasništva kako bi mogao realizirati i projekt širenja visokog školstva u Šibeniku.'
Dvije rečenice za dva desetljeća stari problem. Za dva desetljeća 'pranja ruku'.
Grad Šibenik svojevremeno je lopticu odgovornosti prebacio na bivšu županijsku vlast. Sada ih, kada su u Županiji također došli njihovi, 'minira' država. Gdje opet sve konce vuče ista stranka. Je li netko spomenuo vertikalu? Kako je kazao George Costanza kada su ga u teretani uhvatili da se umjesto u zahodu olakšao ispod tuševa – It's all pipes. Sve su to cijevi, sve je umreženo, dakle sve će ionako završiti na istom mjestu, mudrijao je George. A znamo da je kod vodovodnih cijevi najvažniji pritisak. Kol'ko pritiska, tol'ko muzike. Odnosno nogostupa. Ako nema dovoljno pritiska, da prostite, sranje neće nikuda otići i vonjat će. I tako godinama. Desetljećima.
Ispada da ju je ono srušeno stablo time sto ju je blokiralo cestu za Mandalinu učinilo sigurnijom za pješake, bar na kratko. Pa hvala jugu. Ali ljudi bi ipak neko trajnije rješenje. Poput nogostupa. Možda je to priroda poslala svojevrsnu poruku narodu kako se to radi. Poručila ljudima da je možda rješenje u blokadi ceste. Ono, makar na pola sata, sat. Da na taj način pošalju poruku onima gore, svima u vertikali - ili nogostup ili noga u guzicu na sljedećim izborima.
