Imaš vijest?
Imaš informaciju iz prve ruke, fotografiju, video, dobru ideju ili te nešto muči?
PODIJELI S NAMA!U Haagu postignut dogovor o primirju
Kako je JNA otišla iz Šibenika: Pregovori, prosvjedi majki na Bedemu ljubavi i posljednji konvoj na Badnjak 1991.
Samo mjesec dana nakon Rujanskog rata, u kojem su hrvatske snage obranile Šibenik, započela je nova faza sukoba, pregovori o povlačenju Jugoslavenske narodne armije iz grada. Važan korak dogodio se na današnji dan 18. listopada 1991. godine, kada je u Haagu postignut dogovor o prekidu vatre. Ipak, do konačnog odlaska JNA iz Šibenika prošla su još dva mjeseca, a povlačenje njezinih postrojbi završeno je tek na Badnjak, 24. prosinca 1991. godine.
Iako je Šibenik u rujnu uspješno obranjen, JNA je i dalje držala brojne vojne objekte u gradu i okolici. Hrvatska strana nastojala je osigurati povlačenje njezinih postrojbi, dok je jugoslavenska vojska zahtijevala deblokadu vojarni i siguran odlazak ljudstva, naoružanja i vojne opreme.
Na dogovor postignut 18. listopada pozivao se i general-major Vladimir Vuković, zapovjednik Kninskog korpusa JNA, tražeći od hrvatskih vlasti deblokadu vojnih objekata u Šibeniku i Splitu. Zauzvrat je najavljivao deblokadu gradova i predaju vojnih nekretnina lokalnim vlastima. Međutim, dogovor nije doveo do neposrednog povlačenja, a pregovori su nastavljeni tijekom sljedećih tjedana.
Pregovori u Krešimirovu domu
Dok su se na međunarodnoj razini pokušavali postići dogovori o prekidu vatre, u Šibeniku su se vodili neposredni pregovori s predstavnicima JNA. Jedno od njihovih manje poznatih mjesta bio je Krešimirov dom, tadašnji Dom boraca i omladine, u kojem se tijekom jeseni 1991. razgovaralo o mirnom povlačenju jugoslavenske vojske iz gradskih vojarni.
Jugoslavenske postrojbe u šibenskim vojarnama bile su blokirane, što je otežavalo njihovu opskrbu i dodatno utjecalo na pregovore. Unatoč tome, dogovor o povlačenju nije bilo jednostavno postići jer su obje strane nastojale zaštititi svoje vojne i političke interese.
Bedem ljubavi: Majke su tražile povratak svojih sinova
Važan dio tadašnjih zbivanja činile su i aktivnosti Bedema ljubavi, mirovnog pokreta majki koji je nastao krajem kolovoza 1991. godine. Njegov osnovni zahtjev bio je povratak mladića koji su služili vojni rok u JNA, a nisu željeli sudjelovati u ratu protiv Hrvatske.
Pokret je djelovao i u Šibeniku, gdje su se majke i drugi građani okupljali pred vojnim objektima, zahtijevajući oslobađanje ročnika i njihov siguran povratak obiteljima.
O tim je događajima ostala sačuvana i autentična televizijska snimka koju je u rujnu 1991. napravila Televizija Vodice. Na njoj se vidi mirni mimohod i prosvjed majki pred zapovjedništvom šibenskog garnizona JNA.
Aktivnosti Bedema ljubavi odvijale su se usporedno s pregovorima o odlasku JNA. Dok su vojni i politički predstavnici raspravljali o uvjetima povlačenja, majke su upozoravale na sudbinu mladih vojnika koji su se još nalazili u vojarnama.
Sporazumi u Žitniću
Prvi konkretniji pomak dogodio se 14. studenoga 1991. godine, kada su predstavnici hrvatskih vlasti i JNA u Žitniću kod Drniša postigli sporazum o uvjetima povlačenja jugoslavenske vojske iz Šibenika.
Taj je dogovor poslužio kao temelj za novi sporazum, potpisan 21. studenoga, također u Žitniću, uz prisutnost promatrača Europske zajednice.
Dogovoreno je povlačenje postrojbi JNA iz Šibenika, Splita i Divulja, zajedno s naoružanjem, vojnom opremom i pokretnom imovinom. Hrvatska strana obvezala se osigurati prolazak vojnih konvoja, dok je JNA trebala predati vojne objekte i zemljišta te omogućiti deblokadu luka.
Sporazum je obuhvatio i pitanje obitelji profesionalnih vojnih osoba. Onima koji su odlučili ostati u Hrvatskoj trebala su biti zajamčena građanska i stambena prava, dok je onima koji su odlazili trebalo omogućiti iseljavanje i prijevoz osobne imovine.
Posebno važno bilo je pitanje naoružanja Teritorijalne obrane koje je JNA ranije preuzela i pohranila u svojim skladištima. Sporazumom je predviđen njegov popis i povrat hrvatskim vlastima.
Konvoji JNA napuštali Šibenik gotovo mjesec dana
Prvi konvoji krenuli su 25. studenoga 1991. godine. Povlačenje se odvijalo postupno, a JNA je napuštala vojarne, skladišta i druge vojne objekte na šibenskom području.
Među njima su bile vojarne Rade Končar i Ante Jonić, skladište pomorskih mina Minerska, skladište goriva Duboka te objekti Jamnjak i Ražine, u kojima su bile pohranjene velike količine naoružanja i opreme Teritorijalne obrane.
Vojni konvoji kretali su se preko šibenskog zaleđa prema Bosni i Hercegovini. Odlazak nije tekao bez poteškoća. Pojavljivali su se sporovi oko provedbe sporazuma, predaje vojnih objekata i naoružanja te redoslijeda povlačenja pojedinih postrojbi.
Prema istraživanju povjesničara Ivana Brigovića, povlačenje postrojbi, vojne tehnike, naoružanja i obitelji oficira iz Šibenika trajalo je od 25. studenoga do 24. prosinca 1991. godine. Prvotno je bilo planirano da završi do 18. prosinca, ali se proces odužio.
Grad je i dalje živio u ratnim okolnostima
Premda je nakon Rujanskog rata prestala neposredna opasnost od zauzimanja Šibenika, grad je i tijekom pregovora o povlačenju JNA živio u ratnim okolnostima. Neprijateljske snage i dalje su držale položaje u zaleđu, a mogućnost novih topničkih i zračnih napada nije bila otklonjena.
Šibenčani su i dalje živjeli uz prijetnju novih napada i uzbuna, dok su se istodobno iz gradskih vojarni izvlačili vojnici, naoružanje i vojna oprema.
Odlazak JNA iz gradskih vojarni nije značio ni završetak ratne opasnosti za šibensko područje. Drniš je i dalje bio okupiran, a hrvatske snage nastavile su držati obrambene položaje prema neprijateljskim postrojbama. Šibenik je i tijekom sljedećih ratnih godina bio izložen topničkim napadima.
Dogovor od 18. listopada 1991. tako je bio jedan od prvih koraka u dugotrajnom procesu povlačenja jugoslavenske vojske. Nakon pregovora u Šibeniku, sporazuma u Žitniću i gotovo mjesec dana odlaska vojnih konvoja, Šibenik je na Badnjak 1991. ostao bez postrojbi JNA u svojim vojarnama.