Nina Kimer oduvijek je znala čime se želi baviti, a 30 godina kasnije i dalje uživa u svojem poslu: ‘Klijenti postanu obitelj’

Nina, kako je većina sugrađana i zna, po struci je kozmetičarka i majstor frizer, ali i nastavnica u Srednjoj strukovnoj školi u kojoj predaje već 16 godina. I teoretičar i praktičar, kako nam kaže, koja je s godinama jako dobro naučila balansirati s obavezama i vremenom.

U staroj gradskoj jezgri, gdje danas vodi svoj studio, obilježava trideset godina rada, a njezin profesionalni put pokazuje koliko daleko mogu odvesti upornost, znanje i ljubav prema pozivu.

- Oduvijek sam znala da želim biti frizerka. Nakon što sam završila Obrtničku školu, nakon godinu dana krenula sam u samostalne vode. Prvi salon otvorila sam u Kninu, vođena onom ‘bolje prvi u selu, nego zadnji u gradu’, i tamo sam ostala 12 godina. Paralelno sam radila i učila, završila sam kozmetičarski smjer i pedagoške kompetencije kako bi mogla predavati. Svaka godina provedena tamo dala mi je puno iskustva i lijepih trenutaka, ali uvijek sam znala da ću se vratiti kući. Odrasla sam u centru, u kalalergi, i tu sam se i vratila - priča nam ova 48-godišnjakinja.

Po povratku je otvorila salon najprije u Rošinoj ulici, zatim u ovoj istoj u kojoj se i danas nalazi, samo nekoliko brojeva dalje, a onda je konačno, nakon godina ulaganja u tuđe, ušla u vlastiti prostor. Kaže da je put bio dug, ali svaki trud se isplatio.

Rad u centru nosi posebnu dinamiku, ali i izazove.

‘Godine prolaze, sve se mijenja — od starosjedilaca do samih obrta. Malo nas je u gradu koji smo toliko godina u istom poslu. Ja funkcioniram po narudžbama i imam svoju klijentelu, hvala Bogu, ali fali taj šušur. Nekad si ujutro otvorio vrata i znao pola ulice. Danas je sve tiše i nadam se da će predstojeći blagdani vratiti malo života. Ja centar volim i ne bih ga mijenjala nizašto, ali neke stvari bi trebalo promijeniti. Nešto poduzeti da ljudi vrate naviku odlaska u grad. Naravno, vječna tema je parking, ali nedostaje i sadržaja - priča nam.

Iako je u ovom poslu tri desetljeća, smatra da je kontinuirano usavršavanje i educiranje potrebno.

- Nikad ne znaš dovoljno ni sve. Trendovi se mijenjaju, nove tehnike dolaze, ali isto tako i stvari koje znamo, potrebno je svako toliko ‘ponoviti’. Uvijek se vraćam osnovama, jer bez njih nema napretka - iskreno će.

Kroz tri desetljeća rada s klijentima je puno toga doživjela. Počela je kao djevojka, a danas pred njom sjede djeca njezinih prvih klijentica. Uz osmijeh kaže da su frizerski i kozmetički saloni oduvijek bili puno više od mjesta za uljepšavanje.

- Mi ne radimo samo frizure ili tretmane lica. Prođemo s ljudima prve ljubavi, vjenčanja, rastave, djecu, poslove, gubitke. Upoznamo njihove obitelji, oni naše. Na kraju toga svega shvatiš da ti studio nije radno mjesto nego jedna velika obitelj - kaže nam za kraj.