U svetištu Gospe Vrpoljačke, jednom od četiri marijanska svetišta Šibenske biskupije, u subotu 3. listopada svečano je održano 21. godišnje zahvalno hodočašće Marijine legije. Na ovom tradicionalnom susretu okupili su se brojni Marijini legionari i njihovi simpatizeri pristigli iz gotovo svih krajeva Hrvatske te Bosne i Hercegovine. U sklopu hodočašća bili su upriličeni križni put, euharistijsko klanjanje i krunica.
Središnje misno slavlje predvodio je tajnik šibenskog biskupa don Ivica Bašić, koji je već dugi niz godina usko povezan s djelovanjem i duhovnošću Marijine legije.. Uz nekolicinu svećenika, u koncelebraciji je sudjelovao i upravitelj svetišta te župnik u Vrpolju don Ante Omazić.
Polazeći od pročitanog evanđeoskog odlomka o poslanju sedamdesetdvojice učenika, don Ivica Bašić je u uvodu homilije istaknuo kako Isus nije imao samo dvanaestoricu apostola, nego daleko širi krug onih koji su ga slijedili. „Svaki je Isusov učenik onaj koji ga slijedi u dobroti, u poslanju, u ljubavi i u poniznosti. Ako se doista trudimo slušati Božju riječ i izvršavati je, tada je svatko od nas Isusov učenik“, naglasio je don Ivica. Povezujući to s okupljenim vjernicima, podsjetio je da svatko – bio legionar ili ne – ima svoje specifično poslanje u svijetu i Crkvi: kao otac, majka, brat, sestra, djed, baka ili svećenik.
Dio homilije propovjednik je posvetio trenucima sumnje i malodušnosti s kojima se apostoli i vjernici susreću kada u svom radu i apostolatu ne vide trenutne rezultate. Podijelio je i osobno iskustvo s kraja studija teologije, kada je u strahu i nesigurnosti upitao profesora kako biti dobar svećenik i pomoći tolikim ljudima kada se često ne vide plodovi rada.
„Profesor mi je tada rekao riječi koje sam dobro zapamtio: 'Ivica, tvoje je poslanje da posadiš sjeme. Netko drugi će ga okopati, netko drugi zaliti, a Bog dragi će dati da raste i da donese plod'. Zato se ni mi u svom poslanju ne smijemo obeshrabriti niti upadati u tugu i melankoliju ako odmah ne vidimo uspjeh. Plodovi mogu doći sutra, za šest mjeseci ili za godinu dana. Naše je s vjerom sijati, a Bog je taj koji daje rast.“
Nadalje, don Ivica Bašić se osvrnuo na pravilo iz priručnika Marijine legije u kojem stoji da je Legija ponajprije usmjerena na osobno posvećenje svojih članova. „Moramo najprije raditi na sebi da bismo sami bili posvećeni. Ako mi nismo posvećeni, uzalud nam je sijati sjeme – teško da će ono klijati i rasti. Možemo mi lijepo govoriti i pričati, ali ako ljudi na nama ne vide promjenu, ako ne vide da smo doista djeca Božja i plodove naše vjere, teško će povjerovati. Ne možemo biti jedno u crkvi na nedjeljnoj misi, a potom kod kuće, na ulici ili na poslu ogovarati, psovati i živjeti suprotno Božjem zakonu. Svijet se pobjeđuje krvlju Jaganjčevom i riječju svjedočanstva“, poručio je propovjednik.
Govoreći o samome vrpoljačkom svetištu i kipu Gospe koja u rukama drži okove, vlč. Bašić je podsjetio na simboliku lanaca i spona koje opterećuju ljudski život. Upozorio je kako najveću pogrešku činimo onda kada se sami, vlastitim snagama, pokušavamo boriti protiv svojih grijeha, rana i slabosti: „Sami ne možemo. Prečesto u životne bitke idemo sami, pa kažemo: 'Ja pokušavam, trudim se, ali ne ide'. Kako će ići bez molitve, bez Isusa i bez Marije? Imamo ranjenih u obiteljima, ranjenih u Legiji, onih kojima duša i srce krvare. Zašto sami nosimo te terete kad imamo Nebo? Došli smo k Majci, Gospi od Okova, da je zamolimo neka raskine naše okove: okove oholosti, taštine, zavisti, ljubomore, lijenosti, ogovaranja i neposlušnosti. Pružimo joj ruke i zavapimo: 'Gospe, ja ne mogu sam, trebam tvoju pomoć i milost'.“
Hodočašće je proteklo u cjelodnevnom molitvenom i zahvalnom ozračju, uz priliku za sakrament svete ispovijedi, osobnu pobožnost pred čudotvornim likom Gospe Vrpoljačke te bratsko druženje legionara.
