Prije točno 35 godina, 8. studenoga 1991., Jugoslavenska ratna mornarica započela je treću pomorsku blokadu hrvatske obale, kojom je obuhvaćena i šibenska luka. Istoga dana zapovjedništvu JNA u Šibeniku proslijeđena je i zapovijed o pripremi rušenja vojnih objekata i uništavanja naoružanja, što dodatno pokazuje koliko je ratna situacija bila opasna i nakon uspješne obrane grada u Rujanskom ratu.
Blokada je stupila na snagu 8. studenoga u 10 sati. Bio je to treći pokušaj jugoslavenske mornarice da ratnim brodovima uspostavi nadzor nad hrvatskim pomorskim putovima i odsiječe obalne gradove i otoke.
Za Šibenik, koji je samo mjesec i pol dana ranije uspješno obranjen u Rujanskom ratu, nova blokada značila je nastavak ratnog pritiska, ovaj put s mora. Iako su hrvatske snage u rujnu preuzele dio vojnih objekata, obalnih bitnica i ratnih brodova, Jugoslavenska ratna mornarica još je raspolagala znatno snažnijom flotom i mogućnošću nadzora velikog dijela Jadrana.
Posebno je osjetljiv bio položaj šibenskih otoka, čija je povezanost s kopnom ovisila o brodskim linijama. Zabrana plovidbe i vojni nadzor pomorskih putova ugrožavali su redovitu opskrbu, prijevoz putnika i dopremu potrepština otočnom stanovništvu.
Blokada je pogodila i trgovačke luke. Brodovima je bilo zabranjeno slobodno uplovljavanje i isplovljavanje, dok je pomorski promet, ondje gdje je naknadno dopušten, ovisio o odobrenjima zapovjedništva JNA. Iz zabrane je bila izuzeta Pula, koju je jugoslavenska mornarica koristila za vlastite vojne potrebe.
Nije to bio prvi put da se Šibenik našao na udaru jugoslavenske flote. Prva pomorska blokada trajala je od 17. do 23. rujna 1991., upravo u vrijeme najžešćih borbi za obranu grada. Ratni brodovi JRM-a tada su otvarali vatru i na Šibenik i njegovu luku. Druga blokada uslijedila je 3. listopada i trajala do 11. listopada.
Istoga dana kada je započela treća blokada, 8. studenoga, Komanda Vojnopomorske oblasti JNA proslijedila je Komandi 8. vojnopomorskog sektora u Šibeniku zapovijed o pripremi vojnih objekata i sredstava za rušenje i onesposobljavanje. Zapovijed se temeljila na naredbi Generalštaba JNA koju je dan ranije potpisao general Blagoje Adžić. Predviđeno je i uništavanje skladišta eksplozivnih sredstava, čak i uz moguće posljedice za okolna naselja. Do masovnog rušenja vojnih objekata u Šibeniku ipak nije došlo, a povlačenje JNA kasnije je dogovoreno pregovorima u Žitniću kod Drniša.
Treća pomorska blokada bila je najduža. Tijekom nje rat na Jadranu dodatno se zaoštrio, a sredinom studenoga došlo je do velikih pomorskih sukoba u Splitskom i Korčulanskom kanalu. Hrvatske snage, premda slabije opremljene, koristile su obalno topništvo, minske prepreke i diverzantske akcije kako bi ograničile djelovanje jugoslavenskih ratnih brodova.
U obrani hrvatske obale važnu ulogu imale su i bitnice na Žirju i Zečevu, koje su hrvatske snage preuzele tijekom rujanskih borbi. Njihovim osvajanjem Hrvatska je stekla mogućnost nadzora prilaza šibenskom akvatoriju i djelovanja protiv neprijateljskih brodova.
Treća pomorska blokada potrajala je do 3. prosinca 1991. godine. Tijekom gotovo četiri tjedna hrvatske luke bile su izložene vojnom nadzoru, a promet i opskrba obalnih gradova i otoka ozbiljno otežani.
Za Šibenik je to bilo još jedno teško razdoblje nakon Rujanskog rata. Grad je uspio obraniti svoje prilaze s kopna i mora, ali je ratna opasnost nastavila prijetiti, dok su se istodobno vodili pregovori o povlačenju preostalih postrojbi JNA iz šibenskih vojarni. Posljednji pripadnici jugoslavenske vojske napustili su Šibenik na Badnjak, 24. prosinca 1991. godine.
