Roko i Anđela stoje iza ‘džungle’ mikrobilja na Zlarinu: ‘Poljoprivreda je oduvijek bila iskonska grana i Dalmacije i mog otoka’

Sve je počelo, kako nam otkriva, ‘davne’ 2017. godine kada mu je teta iz Šibenika, koja je vodila dućan zdrave prehrane, spomenula da mikrozelenje nabavlja iz Splita. Iako mu se ideja tada činila neobičnom, godinu dana kasnije Roko je počeo istraživati tu kulturu putem interneta i stranih članaka poljoprivrede.

- Isprva mi to nije izgledalo kao nešto zanimljivo te sam to ostavio u nekom kutu ideja da bih nakon godinu dana počeo proučavati mikrozelenje putem interneta, članaka, youtube kanala i neke siromašne literature koja je tad postojala. To istraživanje i testiranje, odnosno upoznavanje uopće s tim proizvodom je trajalo godinu dana da bih 2019. godine počeo nuditi svojim prijateljima, vlasnicima dvaju restorana na otoku, kroz probnu sezonu u kojoj bih uvidio je li proizvod tražen, zanimljiv i isplativ. Sezona je rezultirala pozitivnim reakcijama gostiju i vlasnicima restorana stoga sam odlučio otvoriti SOPG i nastaviti svoj rad na mikrozelenju. Ono što me u početku najviše privuklo mikrozelenju je njihov okus i ljepota podizanja izgleda i okusa restoranskih tanjura. Shvatio sam da je ovo potrebno našoj lokalnoj gastronomskoj sceni. S druge strane se odlično poklopilo to da za njihov indoor način uzgoja se ne traži previše prostora što je savršeno odgovaralo mojim prostornim kapacitetima na otoku gdje sam okružen kamenom - govori nam Roko.

Iako mikrozelenje ne zahtijeva velike prostore, uzgoj na otoku nosi svoje izazove, od dostupnosti opreme i sjemena do otežanog transporta. Roko priznaje da su prve sezone bile ispunjene učenjem i prilagodbom.

- Uvijek se pojavi nešto novo što te iznenadi, a iskustvo i usavršavanje rastu zajedno- kaže.

Danas u svom passive solar plasteniku od 17 kvadrata, opremljenom LED rasvjetom, ventilacijom i ručnim sustavom zalijevanja, uzgaja i do 80 kilograma mikrozelenja tjedno. Koristi isključivo netretirano sjeme visoke klijavosti koje nabavlja iz Poljske, Slovenije, Italije i Hrvatske.

- Htio sam se okušati u poljoprivredi jer je ona oduvijek bila nekako iskonska grana i Dalmacije i mog otoka pa sam se godinama interesirao za uzgoj ljekovitog bilja. Međutim, tada je došla ideja o mikrozelenju što je na kraju bilo prihvatljivije za moje surove otočne uvjete te mi omogućilo bržu realizaciju projekta. Kada sam počeo najveći izazov je bio naći prostor na kojem bi se mogao podignuti plastenik građen po principima passive solar gradnje, a da je u blizini vode i struje. Plastenik je na kraju veličine 17 metara kvadratnih, a ima kapaciteta za uzgoj do 80 kilograma mikrozelenja tjedno.Jedan od tadašnjiih izazova bio je pronaći dovoljno kupaca za koje je trebalo privući i zainteresirati proizvodom. Mnogo je mještana i prijatelja otoka jako pozitivno reagiralo iz razloga što se netko mlad na otoku počeo baviti proizvodnjom hrane. Svi su bili zainteresirani kakve su to 'klice' i kako se jedu što je jedno od čestih pitanja i danas. Vrlo brzo se dosta otočana i posjetitelja odvažilo probati proizvode te su ostali vjerni i stalni kupci do danas. Ono što je bitno spomenuti je da nikakve kemikalije ne koristimo jer to nije potrebno. Želimo da naši proizvodi budu potpuno čisti i sigurni - govori nam.

Naziv brenda ‘MicroJungle’ nastao je spontano.

- Jednog ljeta prodavao sam svoje biljke na tržnici na Maloj loži, a prijateljica se našalila da izgleda kao mala džungla. Svidjelo mi se, i tako je ime ostalo - priča Roko uz osmijeh.

Danas je MicroJungle prepoznat među lokalnim restoranima i kupcima, a u priču se prije dvije godine uključila i njegova djevojka Anđela, po struci edukacijski rehabilitator. Dok je Roko, kako Anđela često kaže ‘mozak operacije’, ona vodi digitalni dio – društvene mreže, web stranicu i promociju.

- Odmah se bacila na posao i pokrenula Instagram i Facebook, što joj jako dobro ide. Trenutno uz svoje primarne obaveze (radi kao edukacijski rehabilitator/defektolog) podiže i web stranicu koja nam je priprema za sljedeću sezonu, kako bi naši sadašnji i potencijalni kupci imali što bolju pristupačnost našim proizvodima. Ona zna reći kako sam ja mozak operacije dok ona pokriva taj kreativni dio pa bih rekao kako se vrlo dobro nadopunjujemo - govori nam Roko.

Kako bi unaprijedio proizvodnju, Roko je završio online tečaj za uzgoj mikrozelenja, kao i niz edukacija iz upravljanja OPG-om i permakulturnog dizajna. Edukacija je ključna. Znanje i praksa idu ruku pod ruku ako želiš kvalitetan proizvod, ističe.

U posljednjih nekoliko godina interes za mikrozelenje je u porastu – osobito među restoranima koji žele svježe, lokalne i dekorativne dodatke jelima.

- Danas je mikrozelenje gotovo obavezno u modernoj kuhinji. Najtraženije vrste su grašak, dragoljub, bosiljak, cikla i amarant, dok kućanstva najviše traže rotkvicu, suncokret i brokulu. Dostava se obavlja i na otoku i na kopnu – dio ide brodskom linijom, a dio osobno dostavljam do kupaca - objašnjava nam.

Osim što uzgaja mikrozelenja, Roko je izvođač visinskih radova i tako povezuje posao s ljubavlju prema sportskom penjanju.

Planovi MicroJungle tima usmjereni su na širenje distribucije u lokalne trgovine i susjedne županije kako bi proizvodi postali dostupniji širem krugu kupaca. Roko također aktivno prati i podržava inicijativu ‘Ajmo Lokalno’, koja pomaže malim proizvođačima da dođu do tržišta.

- Moram pohvaliti incijativu projekta Ajmo Lokalno kojoj je ideja okupiti lokalne proizvođače i ponuditi im vidljivost i distribuciju na tržištu što je jedan od najvećih problema s kojima se poljoprivrednici susreću. Projekt ima potencijal u našoj županiji stoga preporučam svima da ga isprate i podrže.

S otoka su godinama mladi odlazili zbog nedostatka posla i sadržaja, mijenja li se to u posljednjem vrijeme, pitamo ga.

- I dalje uglavnom mladi odlaze s otoka. Ja sam do prije godinu dana još uvijek živio na otoku, a sada živim u Šibeniku većinom u zimskom periodu iako više puta tjedno putujem na Zlarin kako bih mogao obavljati radove u SOPG-u i vršiti ostale obaveze. Preko ljeta otvara se puno poslova na otoku pa dosta mladih radi u djelatnostima povezanim s turizmom. Jedino tada se oni mogu naći u većem broju na otoku te tijekom blagdana i praznika kada se vraćaju svojim obiteljima - pojašnjava nam.

Kad govori o budućnosti Zlarina, Roko zamišlja samoodrživi otok koji proizvodi većinu vlastitih resursa, bez zagađenja okoliša.

- Zlarin u budućnosti uvijek zamišljam kao samoodrživi otok koji 80 posto resursa proizvodi za sebe, a da pritom ne zagađuje okoliš, što se može postići regenerativnom poljoprivredom i permakulturnim načelima. Sam se bavim i permakulturom pa vidim kako bi ti principi mogli pomoći otoku. Na otoku je najveći problem i njegova demografija što izgleda kao vječna borba između želja i realnosti. Nema ljudi, nema ni napretka, polja zarastaju, a tek nekoličina se iz hobija bavi uzgojem maslina i ribolovom. Ali eto, uvijek postoji nada da ćemo se jednom opet okrenuti sebi kao i nekad u prošlosti, a možda ipak, malim koracima i idemo u tom smjeru.

Na kraju, Roko priznaje da mu najveće zadovoljstvo donosi sam proces – briga o biljkama i reakcije kupaca.

- U ovom poslu uživam provoditi vrijeme s biljkama, pratiti njihov rast i nadvladati izazove koje donose – jednostavno je gušt proizvoditi hranu! Ispunjava me kada primijetim da kupci hvale i oduševljeno pričaju o vrstama mikrozelenja i jelima s kojima su ih kombinirali, kada vidim tanjure restorana i jahti ukrašene našim biljkama... Onda vidim da sav taj trud i rad ima veći utjecaj nego što mi mislimo i to je prava nagrada koja nas ispunjava. Jako smo zadovoljni našim kupcima te im ovim putem od srca zahvaljujemo. Živilo mikrozelenje - kaže nam za kraj.