Šibenčani osvojili himalajski vrh Ama Dablam: 'Emocije su pomiješane, glava i prsa će puknuti od ponosa i sreće'

'Nakon 10 sati penjanja stijene, leda i snijega, po vjetru od 50 km/h i temperaturi od oko minus 27 stali smo na vrh. Hvala našim sherpama Furbi i Mingamaru šta su nas strpljivo vodili kroz ovaj zahtjevni uspon. Koliko god je predivna, toliko je teška za popeti je! Emocije su nam totalno pomiješane, prsa i glava će mi pukniti od sreće i ponosa, a toliko nas je satralo da se osjećam nenormalno jadno, iscrpljeno i slomljeno. Ovo je jedan od najtežih tehničkih uspona na području Nepala. Kombinirano penjanje u snijegu, ledu i stijeni od kampa 2 do vrha, naravno konstantno ukopčani u bloker (sprava za penjanje). Napravili smo s vrha spuštanja po užetu (absajla) za šest života. Upala sam u pukotinu 2 puta, bas ono ostala visiti...smotana sam.
Ne mogu niti zamisliti minuse dok sunce nije izašlo. Nožni prsti mi trne i veličine su krumpira, ruke idu na bolje. Ozbiljno sam dehidrirana i jedva hodam.
Moj najveći pothvat od kad sam u svijetu planinarstva, odnosno u zadnjih 12 godina - napisala je Antonia Viljac, članica HPK sv. Mihovil.

Tim se nakon spuštanja sa vrh (opet po užetu 800 metara) i noćenja u C2, trenutno nalazi u baznom kampu Ama Dablam te se priprema za dvodnevno pješačenje do Lukle i povratak kući.