Karlo Vrančić, Šibenčanin s Harvarda, o AI-u: 'Pripremimo se, ako stojimo na mjestu, zaostajemo brže nego ikad'

Kako sam kaže, kroz predavanje je pričao na način koji razumije svatko, od srednjoškolca do bake, a mi smo iskoristili priliku pa ga pitali i što misli o budućnosti samog AI-a, ali i nas i što to znači za način života u koji smo 'uljuljani'.

Naime, predavanje je započeo zanimljivom usporedbom: Facebooku je trebalo 305 dana da dođe do milijun korisnika, Netflixu 1300, a ChatGPT-u samo pet dana. Iako je riječ o tehnologiji koju je čovječanstvo iznimno brzo prihvatilo, Vrančić smatra da malo ljudi doista razumije što se događa u njezinoj pozadini.

Objasnio je kako se ChatGPT trenira na golemim količinama teksta, učeći predviđati sljedeći token, a zatim se dodatno podešava ljudskim povratnim informacijama i uputama. No, pitanje je može li se umjetnu inteligenciju svesti samo na stroj koji računa vjerojatnosti.

Koliko smo različiti od strojeva?

Vrančić je kroz predavanje propitao uobičajene tvrdnje da umjetna inteligencija ne može biti kreativna, imati osjećaje ili vlastite ciljeve. Podsjetio je da i ljudska kreativnost nastaje povezivanjem prethodnih iskustava i ideja, dok na naše osjećaje i ciljeve snažno utječu biologija, evolucija i životno iskustvo.

Smatra da umjetna inteligencija može preuzeti tehničke i repetitivne poslove te ljudima ostaviti više prostora za kreativnost. Kao što su fotografija i industrijski strojevi nekoć promijenili umjetnost i tržište rada, tako će i umjetna inteligencija promijeniti način na koji radimo i stvaramo.

Pitanje je, međutim, koliko smo spremni prihvatiti mogućnost da strojevi u nekim područjima nadmaše svoje tvorce. Vrančić smatra da je naša potreba da budemo jedinstveni više psihološka nego tehnološka.

-Umjetna inteligencija uči iz ljudskih podataka, iz svega što smo ikad napisali... Tako da u tom nekom smislu granice postoje, ali to je ne sprječava da u mnogočemu bude bolja od nas, kao što ni učenika ne sprječava da nadmaši učitelja Pogledajte kako definiramo opću umjetnu inteligenciju: kažemo da je pametnija od nas tek kad bude mogla raditi bolje od nas sve što mi radimo. To je otprilike kao da smo riba pa kažemo da smo inteligentniji od čovjeka zato što dišemo pod vodom. Mjerimo sve po sebi, a pritom ne vidimo koliko toga umjetna inteligencija već sada radi bolje od nas. To je pomalo sebično, ali i vrlo ljudski – rekao nam je Karlo.

Tko će snositi posljedice promjena na tržištu rada?

Brzi razvoj umjetne inteligencije već otvara pitanje budućnosti brojnih zanimanja i odgovornosti za ljude koji će zbog novih tehnologija ostati, ili su već ostali, bez posla. Vrančić smatra da će prilagodba biti nužna, ali da teret promjena ne bi smio biti isključivo na pojedincima.

-Čovječanstvo se cijelo vrijeme prilagođavalo. Kad smo otkrili vatru, kotač, tiskarski stroj, industrijska revolucija, internet. Svaki put su neka zanimanja nestala, a nastala su nova. Razlika je u tome što se ovaj put sve događa puno brže, u nekoliko godina umjesto u nekoliko generacija pa pojedinac koji stoji na mjestu danas zaostaje brže nego ikad. Zato je prilagodba nužna, ali idealno ne treba biti isključivo teret pojedinca. Država, zakoni i poslodavci moraju ljudima omogućiti da tu promjenu prežive: prekvalifikacijom, vremenom za učenje i sigurnošću dok uče. Na moral poslodavaca ne bih se oslanjao jer moral je dobar, ali sustav je bolji – kaže.

Naglasio je i da gubitak radnog mjesta nije samo problem pojedinca koji mora osigurati vlastitu egzistenciju, već pitanje koje će oblikovati cijelo društvo, možda i civilizaciju.

-Upravo zato o tome moramo razgovarati sada, dok još možemo birati smjer- poručio je.

Genijalna beba koja nikad ne odraste

Jedan od najvećih izazova današnje umjetne inteligencije, prema Vrančiću, jest nedostatak kontinuiranog učenja. Dok čovjek svoje sposobnosti razvija kroz školovanje, odnose i iskustvo, današnji modeli mogu biti iznimno sposobni, ali ne odrastaju na isti način.

-Današnji modeli umjetne inteligencije ne uče nakon što ih pustimo u svijet. Model je zadnjeg dana korištenja jednako pametan kao i prvog- objasnio je.

Tijekom predavanja, razliku je usporedio s razvojem djeteta. Umjetna inteligencija već u početku može nadmašiti ljudsku bebu u brojnim sposobnostima, ali dijete s vremenom uči, griješi, ide u školu i stječe iskustvo, dok današnji modeli ostaju na razini na kojoj su bili nakon završetka treniranja.

-Stvorili smo genija i onda ga ostavili da cijeli život bude dijete- slikovito je opisao problem.

Sljedeći veliki korak, smatra, bit će razvoj sustava koji mogu kontinuirano učiti i nakon što budu pušteni u rad, što je područje kojim se i sam bavi.

No, upravo bi takav napredak mogao donijeti promjene za koje društvo još nije spremno. Kaže nam da ne smatra da umjetnu inteligenciju treba skrivati ili zabranjivati jer će je, ako je ne razvijemo mi, razviti netko drugi. Umjesto toga, upozorava da zakone, gospodarstvo i politiku treba pripremiti za svijet u kojem bi umjetna inteligencija mogla biti bolja od ljudi u gotovo svemu.

-Taj dan dolazi prije nego što većina ljudi misli- upozorio je.

Pritom je otvorio i pitanja o tome tko bi trebao upravljati takvim sustavima i koliko bi ih trebalo ograničiti. Ako umjetna inteligencija postane sposobnija od ljudi u gotovo svim područjima, društvo će morati odlučiti kako s njom živjeti i kakvu joj ulogu dopustiti.

Upravo zato, smatra, umjetnu inteligenciju ne možemo samo stvoriti i prepustiti samu sebi. Moramo pokušati razumjeti što smo napravili i preuzeti odgovornost za ono što slijedi.

- Stvorili smo nešto što jako nalikuje nama, a zatim smo otišli. To je pogreška koju znamo ispraviti jer je odgajanje onoga što smo stvorili najstarija stvar koju ljudi rade

'Prokleto se bojim umjetne inteligencije'

-Bit ću iskren s vama: prokleto se bojim umjetne inteligencije- priznao je na kraju predavanja, upozoravajući da ona može učiniti svijet i prekrasnim i vrlo mračnim mjestom.

Vrančić smatra da bi bilo dobro usporiti tehnološki razvoj dovoljno da zakoni, gospodarstvo i politika stignu pratiti promjene koje donosi umjetna inteligencija. Ne zagovara njezino zaustavljanje, nego upozorava da se za ono što dolazi moramo pripremiti prije nego što bude prekasno.

-Ako bih mogao promijeniti jednu stvar, to bi bilo ovo: da se pripremimo prije nego što se taj skok dogodi, a ne poslije. No, priprema nije samo pitanje zakona i radnih mjesta. Ako umjetna inteligencija postane sposobnija od ljudi u gotovo svemu, morat ćemo odgovoriti i na neka mnogo dublja pitanja. Moramo li uvijek mi biti ti koji upravljaju, s obzirom na sve što je čovječanstvo kroz povijest napravilo? I trebamo li umjetnu inteligenciju držati zatvorenom u sigurnom prostoru, odvojenom od svijeta?

Za kraj nas je podsjtio da ni naša vlastita sloboda nije apsolutna.

-Ako malo bolje razmislite, i mi smo na neki način zatvoreni: na jednom planetu, u svemiru koji se širi brže nego što ćemo ikad moći putovati...

Cijelo predavanje pogledajte u videu u nastavku.