Na Dušni dan, u ponedjeljak 2. studenoga, u katedrali sv. Jakova u Šibeniku šibenski biskup Tomislav Rogić predvodio je misno slavlje za sve preminule biskupe, svećenike, redovnike i redovnice Šibenske biskupije. U koncelebraciji su bili biskupov tajnik don Ivica Bašić i katedralni župnik don Krešimir Mateša.
Uvodeći u homiliju, biskup Rogić podsjetio je kako je molitva na svetkovinu Svih svetih i na Dušni dan poseban most između prolaznosti i vječnosti, između ovoga svijeta i Kraljevstva nebeskog. Istaknuo je da su na Dušni dan misli, srce i duša vjernika okrenuti sjećanju, zahvalnosti i zagovoru za pokojne, kako bi po Božjem milosrđu ušli u blaženu vječnost i na vječnu Gozbu Jaganjčevu.
Biskup se u molitvi posebno spomenuo don Iveka Rojka, koji je preminuo prvoga dana ove godine, te časne sestre Radomire (Marice) Nimac, koja je svojom službom bila vezana uz šibensku katedralu punih 27 godina, a preminula je u prosincu prošle godine.
„Molitve prikazujemo za sve svećenike, redovnike i redovnice iz družbi i provincija koje djeluju u našoj Šibenskoj biskupiji“, kazao je mons. Rogić.
U nastavku homilije podsjetio je na misli blagopokojnog kardinala Franje Kuharića o ozbiljnosti besmrtnosti i stvarnosti ljudske prolaznosti. Upozorio je kako se suvremeni čovjek često previše zadržava na izvanjskom i prolaznom, zaboravljajući zaviriti u samu bit postojanja. Pozivajući se na misao rimskoga cara Marka Aurelija da „duša ima boju čovjekovih misli“, biskup je naglasio važnost onoga čime čovjek hrani svoj duh:
„Svi sveti i Dušni dan pokušavaju nas otrgnuti od naše površnosti i zaokupljenosti svakodnevnim prolaznim stvarima. Žele skrenuti pogled naše duše na ono bitno: Kamo to moj život ide? Koji mu je konačni cilj? Vodi li me moj sadašnji životni put prema Kraljevstvu Božjem i susretu s Bogom zauvijek?“
Osvrćući se na zemaljski trag preminulih poslužitelja Crkve, biskup je naglasio vrijednost njihova predanja:
„Ljudski gledano, s ove zemaljske strane, mi se naših dragih pokojnika biskupa, svećenika, redovnika i redovnica sjećamo po onome što su radili, propovijedali, pisali, katehizirali, karitativno djelovali, služili Bogu i braći ljudima te slavili svetu liturgiju. Spomenut ćemo se tolikih anegdota koje su nam se urezale u sjećanje i gajiti onu toplinu dobrote, vjere i kršćanske ljubavi koja nas je s njima vezala. I kao da ćemo svojim molitvama danas Bogu skrenuti pozornost na sve ono lijepo, dobro i plemenito što je za njima ostalo da ih zbog toga nagradi, a da im po svome beskrajnom milosrđu svaku ljudsku slabost oprosti, izliječi i da im obuče svadbeno ruho dostojno vječne gozbe Jaganjčeve.“
Tumačeći retke iz Knjige Mudrosti i poslanica svetoga Pavla, biskup je naglasio da Dušni dan ne nosi poruku tuge, nego nadu ponovnoga susreta.
„Vječnome Ocu dolazi se samo po Isusu. Isusovom zaslugom jer nas je na križu otkupio. Isusovim načinom života jer je živio za druge i pokazao da je to jedini put spasenja. U Isusu Kristu objavljena je sva istina o čovjeku, o životu i smrti, o vječnosti. U Njemu je sav smisao postojanja. Uskrsli Krist nosi rane koje više ne bole, samo podsjećaju na neizmjernu ljubav Božju. Na Isusovo prihvaćanje da je križ put u vječni život. U Isusu je siguran put, nepobitna istina i vječni život. To za svoje pokojne molimo, pa ih time i dalje volimo. To će nam pomoći da i sami pogled sa zemlje uzdignemo k nebu! Ljudskih slabosti u nasljedovanju Krista bit će uvijek, zato smo svi potrebni milosrđa Božjega – samo po njemu možemo dostići nebo. To vjerujemo i to molimo za sve pokojne svećenike, biskupe, redovnike i redovnice naše Šibenske biskupije“, zaključio je biskup Rogić.
